Piše: Nino Romić
Sredinom novembra je svanula vijest da traju pregovori o povratku šestorke Prijatelja na male ekrane. Tačan datum, pa i oblik povratka je nepoznat, ali intimira se jednosatni specijal u najkraćem formatu. Ako i kada taj specijal osvane na serverima HBO Maxa, odnosno u prozorima naših web preglednika, to će biti naš prvi pogled na staru družinu iz Central Perka u šesnaest godina. U jesen 2003., likovi okupljeni u stanu poznatom po ljubičastoj boji zidova su ostavili svoje ključeve, oprostili se jedni od drugih, a potom napustili stan i tako prešli u vijekove. Isto tako, glumci iza tih likova su pošli svaki svojim putem. Nekima su sreća i slava bili naklonjeniji nego drugima, ali jedno je bilo sigurno – Prijatelji su ostali s druge strane praga. Od te jeseni 2003. svakih nekoliko godina bi došla neka vijest, ili djelić vijesti, glasina da ćemo likove iz serije ponovo pratiti u nekom obliku – jedanaestoj sezoni, filmu ili jednosatnom specijalu, gotovo nalik na BBC-jeve božićne programe u kojima su mnoge serije ponovo, ali nakratko, zaživjele.
U tim prvim godina po okončanju snimanja i emitiranja desete sezone, vjerovatnost za ostvarenje takvog projekta je bila vrlo mala. Nakon uspjeha na malim ekranima, nekoliko glumaca je poželjelo ozbiljno se okušati na velikim platnima. Jennifer Aniston i Matthew Perry su imali nekoliko uspjeha u svojim filmskim karijerama nakon Prijatelja, a Courtney Cox je dakako imala uspjeha i za vrijeme snimanja serije. Iz određenog gledišta, za glumce koji su sazrili za film, povratak na male ekrane bi se činio kao korak unazad, pa je tako malo vjerovatno bilo da bi se Aniston ili Perry vratili u eter TV programa. Premda to nikada nije izravno rečeno ili potvrđeno od strane ostalih glumaca ili producenata, Matthew Perry bi se dao opisati kao najskeptičniji član postave po pitanju ponovnog okupljanja Prijatelja.
Međutim, krajolik svijeta zabave se promijenio u navedenih šesnaest godina od gašenja svjetala u njujorškom stanu i losanđeleskom studiju. Stigma TV serije kao karijernog slijepe ulice je dosta umanjena. Igra prijestolja je planetarni hit. Ma kako bila okončana, a za vrijeme svog zlatnog razdoblja je redala ljude u milionima pred televizore te punila retke i retke članaka časopisa, portala, i postova na forumima i društvenim mrežama. Sada, baš iz HBO-ovih voda dolazi ponuda za jedno prijateljsko okupljanje. Dodavši HBO svojoj medijskoj mašineriji, telekomunikacijski gigant AT&T je zajedno sa svojim ostalim pridružnicama započeo rad na novoj streaming platformi, koja bi objedinila mnoga intelektualna vlasništva na jednom servisu, a među njima bi trebao biti i Friends specijal kao premium sadržaj na ponudi. Drugim riječima, novac je tu, kao i producenti i tvorci serije, David Crane i Marta Kauffman. Ništa konkretno nije potvrđeno u ovom trenutku po pitanju glumaca, ali teško bi bilo zamisliti da bi glumci na pragu svoje pete decenije odbili priliku za još jedan komadić slave i jednu pozamašnu plaću. Sve govori da je nastavak moguć, da je klima za njegov nastanak najpogodnija nego što je ikada bila, a vjerovatno i što će ikada biti ponovo. S druge strane, pitanje koje se nameće jeste – nastavak je moguć, ali je li i potreban?
Bili smo raskinuli!
Oproštaj u njujorškom stanu ljubičastih zidova je bio sjetan. Neki će reći i da je bio tužan. Međutim, opis koji je teško priljepiti uz njega jeste da je bio gorak. Mnoge serije završe sa lošim završetkom, bilo da je posrijedi loša izvedba ili slab koncept kojim se priča završava. Kraj Prijatelja ne spada u tu kategoriju. Svršetak te serije ispunjava vrlo uspješno emocionalni i logični vid priče koju smo pratili kroz deset sezona. Prvi vid posljednji put okuplja likove u mjestu u kojem su provodili tolike godine, a drugi vid je slijed odluka koji ih je doveo do tog trenutka. Chandler i Monica su postali roditelji i napuštaju grad radi života u predgrađu, Ross i Rachel su obnovili svoju vezu i očito će se okušati u zajedničkom životu sa svojom kćeri. Prateći temu zadnjih nekoliko sezona, čak se i divlja karta družine, Phoebe, odlučila za sljedeći korak u svom životu. U deset godina i deset sezona serije, mladi ljudi koji su pili kafu u Central Perku su ušli u svoje srednje godine i odlučili pronaći one mirne noći i osvijetljene ulice iz kultne pjesme kanadskog rock sastava u kojima bi se skrasili.
Zvuči sladunjavo, ili odveć bajkovito? Bez sumnje i jeste, pošto život u stvarnosti nema klauzulu iz bajki koja jamči da ćemo živjeti sretno i dugo potom. Ali, postoji razlog zašto se mnogi filmovi okončavaju sa takvim holivudskim krajem – jer ih tražimo. Takav bajkoviti završetak je vrsta fantazije koju smo svi imali barem jednom u životu, to jeste da učinimo svoje veliko djelo, a da potom provedemo dug i sretan život. Jednom kada priča završi takvim završetkom, vrlo je nezahvalno dodati nastavak a da isti ne pokvari iluziju koju želimo održati sretnim krajem.
Priča Prijatelja je okončana u desetoj sezoni, i to na zadovoljavajući način. Serija se mogla okončati i ranije; vjerovatno je i trebala, pošto su potonje sezone (a naročito deveta i deseta) uglavnom ispunjene manje kvalitetim epizodama. Zlatno razdoblje Prijatelja leži između druge polovine druge sezone, kada su se pisci i glumci bolje upoznali sa likovima šestorke, te povratka šestorke iz Londona nakon velike svadbene sekvence. Priča poslije Londona se uglavnom vrti i stoji u mjestu do desete sezone.
Kasnije sezone Prijatelja nisu bili najbolji primjeri zabave na malim ekranima, ali serija je ipak izbjegla tužnu sudbinu Simpsonovih koji su ove jeseni zakoračili u svoju trideset i prvu sezonu. Ma kako polovičan put do konca bio, Prijatelji su dobili, objektivno govoreći, dobru odjavu. Vidjeli smo likove okupljene po zadnji put, čuli smo njihove zadnje riječ i čuli akorde muzičke špice dok su se svjetla stana gasila, a odjavne kartice redale. Dobili smo dovoljno da možemo zamisliti život šestorke koji će uslijediti, a nakon skoro dvije decenije je teško zamisliti neki nastavak, u bilo kojem obliku, koji bi mogao ispuniti te godine na zadovoljavajući način. Osim toga, postoje druge okolnosti koje bi upućene učinile samo više skeptičnim.
Komedija se promijenila u zadnjih nekoliko godina, a otvoreno se može reći – ne i nabolje. Humor koji dolazi iz višeg ešalona produkcija Hollywooda je sanitariziran, ispran od bilo čega što bi se moglo smatrati „problematičnim“ ili „neosjećajnim“. Prijatelji su bili večernja serija u svoje doba, a ne kasnonoćna, ali i iz današnjeg gledišta čak i usporedno suzdržaniji humor iz devedesetih mnogi bi opisali kao uvredljiv sadržaj. Na tom tragu, cinični, postmoderni smjer kreativnog pisanja koji je uzeo maha u Sjedinjenim Državama obično ima pesimističan ton te tendenciju ka razgrađivanju uvriježenih likova. Ako pratite neke od zvučnijih serija na današnjoj ponudi, nije teško zamisliti pesimističnu i ciničnu putanju života šestorke nakon završetka izvorne serije, u kojoj je Chandlerov i Monikin brak bio neuspješan, u kojem je Ross napustio Rachel i njihovu kćer, a Joey postao teški alkoholičar nakon što mu je glumačka karijera propala. U pitanju su dvije sasvim različite estetike. One su možda međusobno nespojive, ali teško je zamisliti da će Prijatelji biti pošteđeni neke vrste moderne revizije. Ona možda neće biti tako ekstremna kao u ponuđenom opisu, ali do nje lako može doći u trenutnom ozračju.
Primjer iz Peckhama
Nostalgiji je teško odoljeti, toj želji da se na trenutak vratimo u prošlost i na još jedan trenutak proživimo prošlost, minulo doba u koje se fizički ne možemo vratiti. Producenti i glavešine studija znaju za snagu nostalgije, a nakon obrade osamdesetih u zadnje vrijeme, mnogi predviđaju da je iza figurativnog ćoška veliki val nostalgije za devedesetima, kada su Prijatelji vladali suvereno eterom u večernjem terminu, i što bi moglo privući više preplatnika na AT&T-ov novi streaming servis. Možda je bolje i da Monica, Ross, Rachel, Chandler, Pheobe i Joey ostanu u tom dobu. Neke priče jednostavno ne trebaju nastavak, niti potezić pera nakon zadnje tačke. U svijetu humorističkih serija nema boljeg primjera o posljedicama dodavanja već zaokruženoj materiji od završetka pustolovina Dereka i mladog Rodneya u kultnim Mućkama.
Nakon udarca čekića na dražbi u božićnoj epizodi Mućki, kada Del Boy i Rodney zaista i postanu milioneri, više nije bilo potrebe za nastavkom te priče. Njena svrha je bila ispunjena. Međutim, nastavak u kojem su Trotteri izgubili svoje bogatstvo je ipak uslijedio pet godina kasnije. Nakon konačne božićne epizode, If They Could See Us Now se čini nepotrebnim, možda i zluradim pošto unazaduje likove koje smo tako dugo pratili i time krši onu lijepu iluziju svijeta u kojem smo ih ostavili.
Postoji logika iza te odluke – jednostavno, jednom kada Trotteri postanu dobrostojeći, serija više nema tenziju ili povod svojem postojanju, onu vodilju koja veže pojedinačne epizode u jednu cjelinu. Međutim, If They Could See Us Now je bio pokušaj umjetnog produžavanja jednog narativnog toka, koji se okončao prirodno u božićnoj epizodi koja je imala rekordnu gledanost među britanskom publikom. Ishod je bio, očekivano, razočarenje. Mogućnost da Friends specijal bude uspješan i dobar nastavak postoji, ali činjenica da je u prvom planu reklamiranje streaming platforme, a ne želja da se ispriča priča sa poštovanjem prema likovima i nekom vrstom emocionalne povezanosti sa njima, govori da je to malo vjerovatno.
