Piše: Sead Vegara
Kod prevoda naslova filmova sa engleskog jezika, distributeri si daju poprilično slobode i oduška, što nekad zna ispasti poprilično aljkavo. Ali, znalo se dešavati da taj prevod bude pun pogodak, što se i dogodilo sa najnovijim filmom reditelja i scenariste Kirka Jonesa. Njegovo najnovije ostvarenje na engleskom nosi naziv I Swear, što su vrsni distributeri preveli kao Sve po spisku, što je opet proizašlo iz opisa stanja u koje “upada“ glavni akter tokom filma, a koja su u originalu na plakatu ispisana: I Blink, I Twitch, I Jump, I Click, I Whistle, I Shout, I Swear. (Na plakatu za naše tržište to je ispalo: I sudbinu, i sunce, i život, i posao, i sreću, i vlast. Sve po spisku).
Sve po spisku; režija: Kirk Jones; uloge: Robert Aramayo, Scott Ellis Watson, Peter Mullan, Maxine Peake, Shirley Henderson; 2025.
IMDb rejting: 8.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 100%
Radnja filma I Swear bazirana je prema stvarnim događajima i u biti je biogafska priča Škota Johna Davidsona (kao 12-godišnjaka glumi ga naturščik Scott Ellis Watson, kao odraslog Robert Aramayo), kojem su se kao dječaku počeli javljati simptomi Touretteovog sindroma. Dječak isprva biva ismijavan i kažnjavan zbog “tikova“ koje ne može da kotroliše: iznenadno klimanje glavom, psovanje (samo su neki od onih najizraženijih), dok će kasnije razviti i određeni vid opsesivno-kompulsivnog poremećaja. Mladac će pokušati oduzeti sebi život, bezuspješno, te će samo natovariti na sebe još veću bijedu i medikamente koji ćemu isprva pomagati.
Radnju nastavljamo 13 godina u budućnost, kada 25-godišnjeg Johna u svoju obitelj primi Dottie (Maxine Peake), kojoj su doktori dali još šest mjeseci života, nakon što su joj dijagnosticirali kancer, dok će se polako i sigurno pripremiti teren za Johnovo “skidanje sa terapije“ za pokušaj koliko-toliko normalnog života. Života u kojem će (pro)naći novi smisao i značaj. Dottie će pak biti stroga na jednom: kada je sa ljudima koji znaju za njegovo stanje i znaju kakve su posljedice, nema pravdanja i moljenja oprosta. Ono što nije imao u vlastitoj kući, John je dobio kod Dottie.
Robert Aramayo u svom portretu Johna Davidsona na nevjerovatan način uprizorio je čovjeka čiji čitav život prolazi u konstantnoj borbi sa bolešću kojoj nema lijeka. Itekako uvjerljiv, Aramayo zaslužuje sve pohvale za svoju rolu. Veteran Peter Mullan ima odličnu epizodu kao gospodin Trotter koji će Johnu ponuditi posao pomoćnika u lokalnom centru za penzionere. Reditelj Jones je ispisao zanimljiv i detaljan scenarij pretočivši ga u pokretne slike uz koje ćete se osjećati istovremeno nelagodno i zabavljeni, nasmijani, ne želeći da priču uokviri u holivudski ram zašećerene storije o jednoj tako ozbiljnoj temi kakva je ona o postupanju sa ljudima koji imaju Touretteov sindrom.
Isprva će vam biti mučno pratiti kroz kakve situacije prolazi John kao mali, dok kada priča nastavi sa Johnom kao već odraslim, reditelj uvezuje lakše motive i čini sve kako bi ispričao priču kojom ipak nesentimentalizira temu, potez kakav bi uradio neko od njegovih kolega iz holivudske tvornice snova. Naposljetku, život piše najbolje priče, te je ona Johna Davidsona uspjela inspirisati njega samog da se posveti inkluziji u društvo osoba s Touretteovim sindromom.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
