Piše: Duško Dimitrovski
Već dosta afirmirani festival malih kinematografija u austrijskoj pokrajini Tirol ove je godine svoje najveće priznanje – “Filmpreis des Landes Tirol“ za najbolji igrani film – ravnopravno je podijelio na dva filma u kategoriji igranih ostvarenja, uz novčanu nagradu od po 5.000 eura. Festival sa evidentnom međunarodnom reputacijom – Internacionalni filmski festival u Innsbrucku (IFFI) – predstavio je nekoliko vrlo zanimljivih ostvarenja sineasta iz “malih kinematografija“, pod kojima se podrazumijevaju kinematografije Istočne i Jugoistočne Europe, Azije, Afrike i Latinske Amerike.
Festivalski žiri nije se mogao odlučiti da samo jednom filmu dodijeli najveće priznanje u kategoriji igranih ostvarenja, pa je tu nagradu, s punim razlogom, ravnopravno dodijelio filmovima Meu Semba Huga Salvaterre i Roya Mahnaz Mohammadi. Naime, prema svojoj umjetničkoj vrijednosti ta su ostvarenja bila vrlo bliska. Za razliku od ranijih izdanja Festivala u Innsbrucku, na kojima su najveća priznanja nekoliko puta dodjeljivana ravnopravno, pa je novčani iznos od 5.000 eura dijeljen između nagrađenih filmova, ove godine to nije bio slučaj. Oba nagrađena filma dobila su puni iznos nagrade, odnosno po 5.000 eura.
Film Meu Semba Huga Salvaterre na satiričan, ali istovremeno vrlo humanistički način govori o stanovnicima glavnog grada Angole i predstavlja njihov upečatljiv portret kao dijela jednog društva i zemlje koja iz svoje tragične prošlosti bivše kolonije pokušava sagledati sadašnjost i učiniti nešto za bolju budućnost.
Film Roya iranske rediteljice Mahnaz Mohammadi znalački i s krajnje humanim suosjećanjem vivisecira sudbinu učiteljice iz poznatog teheranskog zatvora Evin, koja je prisiljena donijeti krajnje neljudsku odluku – optužiti nedužnog čovjeka kako bi samu sebe oslobodila također nezaslužene kazne.
Najboljim dokumentarnim filmom proglašeno je ostvarenje Memory, koje je režirala također rediteljica, Vladlena Sandu. Ovaj film autobiografsko je ostvarenje autorice i predstavlja, vrlo efektnim vizualnim jezikom, sagom oblikovanu priču o njoj samoj, koja kao šestogodišnja djevojčica biva poslana u Grozni, glavni grad Čečenije, upravo u vrijeme kada tamo počinje stravična ratna kataklizma. Te teške trenutke za Grozni i Čečeniju uopće rediteljica sagledava očima djevojčice kakva je tada bila, u formi eksperimentalnog filma sa surealističkim slikama i svojevrsnim elementima animacije.
Jednom riječju, Memory je vrlo uspio i intiman eksperimentalni dokumentarni film koji scene ratnog nasilja, snagom autoričine kreativnosti, pretvara u iritirajuću i višeslojnu vizualnu dramu.
Po svojim evidentnim vrijednostima na ovogodišnjem festivalu izdvojili su se i višestruko nagrađivani film Bog neće pomoći hrvatske rediteljice Hane Jušić, kao i filmovi Chronicles from the Siege Abdallaha Al-Khatiba, Jaripeo Efraína Mojice i Rebecce Zweig, Habibi Hussein Alexa Bakrija, te Hara Watan (Lost Land) Akija Fujimotoa.
Od popratnih programa “Innsbrucka 2026“ treba posebno spomenuti vrlo dobro selektiranu retrospektivu kubanske kinematografije, koja je privukla veliku pozornost najšireg gledateljskog auditorija.
U cjelini gledano, za ovogodišnje 35. izdanje Međunarodnog filmskog festivala u Innsbrucku može se konstatirati da je proteklo kao vrlo zanimljiva prezentacija jednogodišnje produkcije zemalja Istočne i Jugoistočne Europe, Azije, Afrike i Latinske Amerike, s posebnim naglaskom na kvalitetan filmski jezik koji su demonstrirali autori pojedinih filmova.
