Piše: Sead Vegara

Kada imate opciju da birate između originalnog soundtracka i sinhronizacije, naravno, izabraćete original. Ali, ako imate “malu raju“ sa sobom u kinu, onda, svakako, ide sinhronizacija. Opet, naši zapadni susjedi i(li) istočne komšije toliko se potrude da probrani vokalni talenti za sinhronizranu verziju svoj posao odrade sa tolikom posvećenošću i profesionalizmom da nekad njihova verzija ako ne bude bolja, onda rame uz rame može stajati sa originalnom. To se ipak dešava rijetko. Sudeći prema sinhroniziranim trailerima za The Garfield Movie (Garfield, 2024) stiče se dojam da je to negdje između. Ni slabije, ni bolje, već jednostavno “dobro“.

Garfield; režija: Mark Dindal; glasovi: Chris Pratt, Samuel L. Jackson, Hannah Waddingham, Nicholas Hoult; 2024.

IMDb rejting: 5.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 36%

Originalna verzija posjeduje vokale Chrisa Pratta kao titularnog mačka, Samuela L. Jacksona kao njegovog oca Vica, Nicholasa Houlta kao Jona, Vinga Rhamesa kao vola Otta i Hannahe Waddingham kao mačke Jinx. Scenaristički trojac, Paul A. Kaplan, Mark Torgove i David Reynolds, riđeg mačka Garfileda, velikog ljubitelja lazanja i najvećeg mrzitelja ponedjeljaka, sa stranica stripa Jima Davisa pretočili su u predložak za CGI animirani film koji je režirao Mark Dindal (The Emperor's New Groove, 2000, Chicken Little, 2005).

Da je u pitanju itekako primamljiva prilika za ekranizaciju govore mnogobrojni pokušaji u animaciji, ali i dva igrana filma sa kombinacijom CGI mačka i stvarnih glumaca. Garfieldu je u ta dva filma (Garfiled: The Movie, 2004, Garfield: The Tale of Two Kitties, 2006) glas posudio ni manje ni više nego veliki Bill Murray, koji je pristupio projektu samo iz razloga zato što je pobrkao imena scenarista Joela Cohena i Joela Coena. Poznatiji Joel, onaj Coen, nije imao svoje prste u scenariju filma o Garfieldu, mada ga je Murray zamijenio sa Joelom Cohenom.

U svakom slučaju, ta dva filma baš i nisu briljirala, ali zato najnoviji CGI animirani The Garfield Movie savršen je primjer prvoklasnih pokretnih slika u kojima mogu uživati najmlađi, ali i ona “malo starija djeca“, odrasli koji nisu zaboravli na dijete u sebi. Priču u filmu pripovijeda mačak Garfield, koji progovara o tome kako ga je kao malo mače napustio otac Vic, i kako je došao u poziciju da ga usvoji Jon. Sve to je rečeno u prologu, te se nastavlja sa prezentom u kojem Garfield uz Jona i psića Odieja (glas Harveya Guilléna) živi sretnim i zadovoljnim životom kao kućna mačka. Sve to će se poremetiti kada Garfielda i Odieja iz njihovog doma otmu zla mačka Jinx i njeni pomagači, a kao spasitelj se pojavljuje Vic.

Standardna priča o otuđenim sinovima i očevima polako prerasta prvo u slapstick komediju da bi se preokrenula u u svojevrsni “heist movie“ (film pljačke) u kojem će scenarsitički trojac vješto ispisati omaže klasicima žanra, sve i jedan ćete lako prepoznati, a digitalni lutkar Mark Dindal stručno, naravno, uz armiju ljudi iza sebe, pretvoriti u CGI animirani film. The Garfield Movie tako predstavlja savršen transfer iz devete u sedmu umjetnost.   

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje