Piše: Sead Vegara

Naprosto tuga da vas uhvati kada na projekciji tako lijepog i poučnog filma kakav je IF (Imaginarni prijatelji, 2024) budete sami. Nemojte me pogrešno shvatiti. Zbilja je zahvalno biti sam u kinu, bez dobacivanja kojekakvih komentara, šuškanja i svega ostalog (lošeg) što možete dijelti sa posjetiocima hramova sedme umjetnosti. Ali, IF iako promovisan i okarakterisan kao film za najmlađe, u biti jeste dječiji film u kojem se odrasli itekako mogu prepoznati i povezati sa likovima. Još pogotovo film namijenjen za djecu, treba biti i sinhronizovan, ali radi one “malo starije djece“ – odraslih koji nisu zboravili na dijete u sebi i koji znaju da se smiju od srca, naši kino-prikazivači su obezbijedili titlovanu verziju filma, sa originalnim soundtrackom, glasovima američke i britanske postave glumaca i glumica.

Imaginarni prijatelji; režija: John Krasinski; uloge: Cailey Fleming, John Krasinski, Ryan Reynolds, Steve Carell, Phoebe Waller-Bridge; 2024.

IMDb rejting: 6.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 49%

Reditelj, scenarista i glumac John Krasinski svoju bogatu maštu prenio je u film IF, prije svega ispisujući živopisan srceparajući scenarij, pretočivši ga u prelijepe šarolike pokretne slike, na način da vam prosto golica maštu i obuzima vas svojom slatkoćom i ljepotom. Na zaista nesvakidašnji način Krasinski pripovijeda priču prema kojoj ne možete ostati ravnodušni. Krasinski vas jednostavno namami, uvuče u priču na način koji odaje vrhunskog filmskog pripovjedača, te vas do samog kraja ne pušta iz svojih “kinematografskih ruku“.

IF počinje sjetno. Na filmskom kino-platnu vidimo kolaž amaterskih kućnih snimaka porodice male Beae (Cailey Fleming), njenog oca (Krasinski) i majke (Catharine Daddario), iz kojeg saznajemo da je majka umrla od raka. Priča se nastavlja sa Beaom, malo starijom, kada dolazi u posjetu bolesnom ocu u bolnicu, dok on izvodi razne kerefeke, šaleći se kako bi odagnao strah svoje djevojčice. Strah da se ne ponovi situacija koju su prošli zajedno sa njenom majkom. Iako radosna da vidi oca da se nije predao, mlada Bea ni sama ne zna odakle da crpi snagu, sve do trenutka kada u zgradi u kojoj stanuje kod svoje bake (Fiona Shaw) ne sretne Cala (Ryan Reynolds) i još neke IP-ove (Imaginarne Prijatelje), koji su svima nevidljivi osim njoj i Calu. A IP-ovi, Bolossom (glas Phoebe Waller-Bridge) i Blue (glas Stevea Carella) trebaju pod hitno da nađu svoju novu djecu kojoj mogu biti imaginarni prijatelji.

E sad, tu na pravom mjestu ističe se sva ingenioznost Krasinskog, koji plete prelijepu priču o važnosti (imaginarnog) prijateljestva, pravih, pametnih razloga zbog kojih život treba da se vodi i zbog kojih treba da se bori i da svako treba da pronađe sreću, svoj put. Neopisiva, neviđena, nenadmašna je paleta imaginarnih prijatelja, IP-ova kojima će trebati pronaći novu djecu, ili slučajno vratiti ih nekadašnjim klincima koji su sada odrasli ljudi i kojima treba malo one hrabrosti koju su imali kao mali. Kompletan glumački ansambl, kako glumci i glumice od krvi i mesa, pa onda i vokalni talenti koji posuđuju glasove IP-ovima, ne da su nadmašili sami sebe, već su postavili sasvim novi standard. Standard kojim će se od sada mjeriti svi ostali filmovi namijenjeni za najmlađe. Čista filmska ljepota.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje