Piše: Sead Vegara

Da li je moguće i peti put ponoviti magiju CGI animiranih pokretnih slika kakvu su u prethodna četiri puta prizvali digitalni lutkari iz Pixara? Odgovor na to pitanje ćete otkriti nakon što pogledate Toy Story 5 (Priča o igračkama 5, 2026) i uvjerite se da piksarovci znaju baciti prave čini, te priuštiti vam neviđen provod u kinu. Peti dio Priče o igračkama, koje su žive kada djeca i odrasli ne gledaju, donosi novo poglavlje u kojem se igračke moraju boriti protiv tehnologije za pažnju djece koja su se prestala igrati i zaboravila na ljepotu maštovite, iskrene igre.

Priča o igračkama 5; režija: Andrew Stanton; glasovi: Tom Hanks, Tim Allen, Joan Cusack, Greta Lee, Conan O'Brien, Scarlett Spears; 2026.

IMDb rejting: 7.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 93%

Ne samo da uspijevaju u namjeri da problem (više se niko ne igra sa igračkama!) predstave na autentičan način već idu toliko u dubinu da donose gotovo savršenu sliku onoga šta su djeca (i odrasli) postali u današnje doba. A to su robovi tehnologije koji će odmah nakon ustajanja iz kreveta provjeriti mobitel/tablet da vide ima li kakvih novosti na mreži svih mreža, propuštene pozive, poruke na Viberu i slično.

I ne samo to, piksarovci crtaju veću sliku stvari stvorivši fe-no-me-nal-nu priču u kojoj djevojčici Bonnie (glas Scarlett Spears), roditelji u namjeri da stekne prijatelje, kupe Lilypad (glas Grete Lee), ogavnu tehnološku napravu, kakvom će je nazvati njene igračke Jessie (glas Joan Cusack), Buzz (glas Tima Allena), Woody (glas Toma Hanksa) i ekipa. Bonnie će ostala djeca ismijavati zbog njenih staromodnih igračaka, dok će se krhko dijete zbog toga postiditi i da bi išlo ukorak sa ostalima svo svoje vrijeme posvetiti Lilypadu i stjecanju prijatelja preko te nove tehnološke napravice.

Igračke će biti ponovo zapostavljene, ali pokušavati na sve moguće načine da budu tu za Bonnie da joj pomognu da stekne prijatelje. Prijatelje sa kojima će moći da se igra kao što bi djeca trebala da se igraju sa igračkama, namaštavanjem, pretvaranjem i dodjeljivanjem raznih uloga svojim voljenim igračkama.

Oskarovac i digitalni lutkar Andrew Stanton (WALL·E, 2008), reditelj animiranog filma, autor priče i koscenarista uz McKennu Harris, uveo je u mnoštvo novih likova i uspio u namjeri da svaki od njih predstavi, bez obzira koliko malu minutažu imali, na način da vam prirastu srcu. S obzirom da je ostavio svoj potpis na svakoj prijašnjoj Priči o igračkama, bilo u vidu originalne priče i(li) scenarija, Stanton dobro poznaje materiju i ne bi bio to što jeste (a to je čarobnjak CGI animiranih pokretnih slika) da i u ovom filmu ne naniže par srceparajućih i momenata na koje će vam krenuti suza u oku.

Naravno, ni Toy Story 5 neće proći bez referenci na Ratove zvijezda koje ćete lako prepoznati i dobro im se (na)smijati. Također, još jedna stvar koju valja primijetiti i pohvaliti jeste upravo originalna glasovna podjela koju (ni)smo u prilici čuti u domaćim kinima. Animirani filmovi su prvenstveno tu da zabave najmlađe i zbog toga su sinhronizirani, mada je zaista lijepo čuti izvorni jezik, barem nama “starim gunđalima“ koji još uživaju u animaciji. 

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje