Piše: Mirza Skenderagić
Adolescencija bi trebala označavati prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih, ali u 2025. godini adolescencija je nužno povezana sa nasiljem i to je ujedno i stereotip, ali i realnost, te je savršeno prikazana u novoj Nerflixovoj mini-seriji Adolescence, u čijem je naslovu upravo fenomen adolescencije. Ovo britansko ostvarenje od četiri epizode donosi već poznatu priču današnjice, u kojoj je gotovo postalo normalno da dječak od 13 godina brutalno nožem izbode vršnjakinju, onako iz dosade ili zbog komentara na društvenim mrežama.
Kreatori serije Stephen Graham i Jack Thorne, te reditelj Philip Barantini se u seriji Adolescencija ne bave posljedicama, nego uzrocima, koje opet ne analiziraju zasebno, nego ih pokušavaju pronaći u životu, u porodici, u adolescenciji. Narativ podijeljen na četiri dijela i kroz nekoliko podtema, počinje nakon što se ubistvo već desilo, odnosno sa činom hapšenja 13-godišnjeg Jamieja Millera (Owen Cooper), kojeg pred očima izbezumljenih roditelja Eddieja (Stephen Graham) i Mande (Christine Tremarco), kao i starije sestre Lise (Amelie Pease), iz kreveta odvode specijalci na čelu sa inspektorom Lukeom Bascombejem (Ashley Walters).
Ono što se također odmah nameće kao najvažnija stilska odrednica jeste neprekidnost kadra, odnosno po principu jedna epizoda – jedan kadar, i to uz stalnu kretnju likova kroz više lokacija. Na ovaj način se željelo zatvoriti likove unutar vlastitih problema, pitanja i odgovora, a isto tako se nastojalo uvući gledatelja u krug tragedije koja vreba u svakoj naizgled sretnoj porodici. U prvoj epizodi se, dakle, ogoljava slika uplašenog i nevinog tinejdžera, te se provjerava povjerenje roditelja u djecu i obratno. Druga epizoda kroz jedan školski čas, secira sistem školstva i odnose među učenicima. Treći dio koji je sad smješten u samo jednoj prostoriji, u kojoj Jamie razgovora sa kliničkom psihologinjom Briony Ariston koju glumi Erin Doherty, posvećen je psihologizaciji glavnog lika, njegovim promjenama raspoloženja, od duboke depresije do stravične agresije. Ova epizoda otvara temu toksične muškosti i mizoginije, dok se četvrta vraća u porodicu koja čini sve da jedan rođendan učini sretnim, ali unutrašnje i vanjske okolnosti to nikako ne dozvoljavaju.
Centralni motiv u seriji pokreće razgovor inspektora sa svojim sinom koji je dijelio učionice i sa žrtvom i sa ubicom, a koji svoga naivnog oca upoznaje sa mračnim značenjima emocija. Postojanjem internetske zajednice manosfere, otkrivajući mu značenje pojma incel koji donosi ideju o usamljenim mladim muškarcima koji su pod utjecajem influencera poput Andrewa Tatea definisati će se kao očajnici u nedobrovoljnom celibatu. Iako je s jedne strane teško pomisliti da je jedan lijep i pametan dječak, kakav jeste glumac Cooper i kakav je njegov lik Jamie, uradio to što je uradio, s druge strane je jasno da se željelo prikazati vizuelna kamufliranost opasnosti koja vreba i koja ne bira samo nesretne, otuđene i siromašne, nego i one iskreno sretne, mirne i obične porodice.
Osim načina snimanja, i jednostavnosti priče ispunjenje znakovima i simbolima, kao što je recimo značenje oslikane tapete u Jamievoj sobi i kojoj sve počinje i sve završava, sa prvobitnim roditeljskim šokom i konačnom katarzičnom spoznajom. Zatim, pjesme na kraju druge epizode koju izvodi glumica koja igra ubijenu djevojku Katie, dodatnoj intimnosti tragedije doprinosi i gluma, posebno ona dječaka Owena Coopera koji je u svome debitantskom TV nastupu kreirao jedan glumački vulkan emocija, koje oslobađa kako i kada želi, ali uvijek u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Iako je zaključni dojam da Adolescencija sadržajno ne donosi puno toga novog, što se već nije imalo priliku vidjeti na filmu, ali i na TV-u, na kraju kada Eddie izgovori: “Oprosti sine. Trebao sam biti bolji“, dok ljubi Jamiejevog medvjedića, postaje jasno da je nešto drugačije, jer, ako roditelj čiji je sin nanio sedam uboda nožem svojoj vršnjakinji može preuzeti veliki dio krivnje, onda je ovo serija o adolescenciji kao procesu u kojem ne smije biti podjela na krive i nevine, na slabe i jake, na lošu djecu i dobre roditelje. Na ubice i žrtve. Adolescencija je odnos u kojem roditelji moraju postati djeca i pogriješiti, da bi djeca mogla odrasti i spoznati svoje greške. Jamie će priznati svoju krivicu, ali i Eddie je morao svoju. Ovo je serija koja pokazuje da djeca nisu kriva, uostalom, i pobjegli su u svoje paralelne svjetove jer su se željeli odmaknuti od stvarnosti svojih roditelja. Ovo je serija koja dijeli odgovornost za sve i poziva na razumijevanje svih. Svi će morati bolje i poljubac plišane igračke neće biti ni blizu dovoljan.
Emitovano u rubrici "Iza scene" u okviru Jutarnjeg programa BHRT-a
