Čekajući smrt u Denveru: Tarantinovsko stanje uma

Čekajući smrt u Denveru: Tarantinovsko stanje uma

Piše: Marko Njegić

Između 1994. i 1997, Pulp Fictiona i Jackie Brown, svijet je zapljusnuo najveći val filmova inspiriranih verbalnim kriminalističkim stilom Quentina Tarantina. Bili su to tzv. tarantinovski filmovi koji su frekventno stizali u kina ili videoteke pod utjecajem prvih dvaju Tarantinovih redateljskih uradaka Psi iz rezervoara i Pakleni šund te scenarističke Prave romanse i (prve polovice) Od sumraka do zore, sve u očekivanju njegovog idućeg projekta. Od Tarantinovog filma do tarantinovskih filmova bio je kratak put. Takvi filmovi su na Tarantinov način bojali krimi-triler crnom (humor, "noir") i crvenom bojom (krv, nasilje). Stavljali su živopisne riječi i rečenice u usta kulerskih ili ekscentričnih gangsterskih osobenjaka, sklonih inteligentnim filmofilskim i popkulturnim referencijama te dugim konverzacijama i filozofiranju o običnim stvarima prije ili nakon što nonšalantno ucmekaju nekoga.

Čekajući smrt u Denveru; režija: Gary Fleder; uloge: Andy Garcia, Christopher Walken, Christopher Lloyd, Treat Williams, Steve Buscemi, Gabrielle Anwar; 1995.

IMDb rejting: 6.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 33%

Gangsteri u Tarantinovim i tarantinovskim filmovima bili su svojevrsna blagoglagoljiva verzija akcijskih heroja, a njihovi dijalozi ili monolozi prošireni "one-lineri" koje su akcijaši također najčešće rabili u "post-mortem" svrhe, nakon što srede negativce, katkad i prije toga. Tarantinovske filmove devedesetih teže je izbrojati od Tarantinovih (Reservoir Dogs, Pulp Fiction, Jackie Brown). Bilo je tu svega i svačega, od ljutih kopija kao što su 8 Heads In A Duffel Bag, The Immortals i Truth Or Consequences, N.M., do nekih izvrsnih filmova vlastitog autorskog pečata i osob(e)nosti poput Teške osmice, Privedite osumnjičene, Daleko od očiju i Lopova, ubojica i dvije nabijene puške, redom s potpisom P.T. Andersona, Bryana Singera, Stevena Soderbergha i Guya Ritchieja.

Negdje nadomak potonja četiri klasika, svakako u gornji dom tarantinovskih filmova, zaslužuje se pozicionirati i Čekajući smrt u Denveru (Things To Do In Denver When You're Dead) redatelja Garyja Fledera i scenarista Scotta Rosenberga, a pravo je remek-djelo za današnja ostvarenja te vrste (Južno od raja, Ubojica na poziv, Arkansas, Umri u obračunu, Američka noć). Iako je Rosenberg, prema riječima Fledera, napisao scenarij "tri godine ranije", dakle 1991., kad još nisu izašli ni Psi iz rezervoara, a Denver se snimio "mjesecima prije nego što je itko znao išta" o Tarantinovom Paklenom šundu, komparacije su bile neminovne i naštetile su njihovu filmu.

Sličnosti doista postoje, od sočnih, pametno napisanih špreha do šarene galerije likova u tumačenju Tarantinovih glumaca Christophera Walkena (True Romance, Pulp Fiction) i Stevea Buscemija (Reservoir Dogs). Međutim, teško da je posrijedi kopija, ma koliko Čekajući smrt u Denveru povremeno, zbog mjestimice pretencioznih, umjetni(čki)h egzistencijalnih dijaloga, naspram Paklenog šunda znade djelovati kao Fatalna nesreća u odnosu na Magnoliju. Prije se ovdje radi o tome da se Rosenberg napajao na istom vrelu kao i Tarantino, nagledan "noir" filmovima četrdesetih i krimićima sedamdesetih, odnosno načitan tvrdokuhanom prozom Raymonda Chandlera, Dashiela Hammetta i Elmorea Leonarda.

Ako njegov scenarij nije možda tarantinovski osoben, unatoč nepatvorenim iskrama osobenjaštva, definitivno je osoban. Rosenberg je napisao Things To Do In Denver When You're Dead nakon što mu je otac umro od raka, kao metaforu suočavanja s terminalnom bolesti, tj. smrti. Sa smrti se u filmu suočavaju nekadašnji gangster Jimmy Svetac (vjerojatno nikad bolji Andy Garcia; Crna kiša, Kum III) i njegova ekipa kad krene po zlu zadatak koji trebaju obaviti za bivšeg "bossa", mafijaša prikovanog za kolica znanog po nadimku Čovjek s planom (Walken). Ona je sveprisutna, nadvija se nad filmom svojom neumitnosti i teško da će je likovi izbjeći. Zanimljivo je da Jimmy vodi studio gdje umirući ljudi dolaze i ostavljaju videoporuke bližnjima.

Videoporuke se protežu kroz film i uokviruju priču, preuzimajući funkciju nekakavog komentara, grčkog zbora, a podebljane su naracijom bivšeg kriminalca, vremešnog Joea (Jack Warden). "Život je poput podrigivanja, na tren zasmrdi i biva zaboravljen", kaže jedan starčić u videu, dok druga starica na temu ljubavi veli "da s vremenom iščezne, ali dok traje nema joj premca". Čekajući smrt u Denveru govori o životu koji "prođe brže od ljetnih praznika", smrti, smrtnosti i ljubavi. Jimmy pronalazi ljubav netom prije nego što će mu Čovjek s planom izreći smrtnu kaznu i zaljubljuje se u "posebnu" Dagney (Gabrielle Anwar; "Miris žene"), osvojivši je uletom "Ti lebdiš. Većina cura se vuče, ti lebdiš. Djevojke koje lebde trebaju tipove koji ih načine da trepere...", nakon čega se među njima razvija krasna romansa.

Dagney sumnja da je Jimmy Svetac gangster zbog "gangsterskog imena" i "kose počešljane unatrag". "Gangster? Zar još postoje?", pita se Jimmy, prisiljen da se još jednom vrati u taj svijet o obavi nešto za Čovjeka s planom nakon što je mafijaš otkupio njegov dug. To je "samo intervencija, ne posao", "jednokratan angažman": Jimmy treba presresti i preplašiti tipa (Josh Charles) koji je njegovom "idiotu od sina" (Michael Nicolosi) preoteo djevojku (Sarah Trigger), nakon čega ovaj više "nije svoj" i vreba curice ispred škole, kako je ne bi zaprosio i upoznao njezine roditelje.

"Glumimo Kupida debelom i retardiranom tipu", Jimmy predstavlja zadatak svojoj družini šarolikih imena i karaktera kao što su Kritični Bill, Komadići, Franšiza i Povjetarac u izvedbama Treata Williamsa, Christophera Lloyda, Williama Forsythea i Billa Nunna. Primjera radi, Kritični Bill je psihopat veći od Mr. Blondea u Psima iz rezervoara, tip koji smiruje agresiju udarajući mrtvace kao boksačku vreću prije nego ih pripremi za sprovod, a Komadići je operater u pornokinu kojemu otpadaju prsti (njemu, ne kinu). Kad Kritični Bill zezne stvar, Čovjek s planom njega i ostatak škvadre osuđuje na "buckwheats", tj. polaganu i bolnu smrt koju će im donijeti "najopasniji ubojica zapadno od Mississippija", gospodin Pssst (Buscemi); tako ga zovu jer je "tih".

Izraz "buckwheats" djelo je Rosenberga koji je kreirao vlastiti žargon za gangstere umjesto da kopira sav postojeći gangsterski vokabular. Things To Do In Denver When You're Dead zrcali tarantinovsko stanje uma s rečenicama koje bi rado potpisao i sam Tarantino, tipa "Jedan dan spašavaš prašume, drugi navlačiš kitu", "Ja sam Godzilla, ti si Japan", "Nisi ljudsko biće, valcer si", "Naoružan vilicom u zemlji juhe" i "Bit će teže od kineske matematike", ali i misli vlastitom glavom i priča neku svoju originalnu i tragičnu priču.

U usporedbi s Tarantinom devedesetih, ovo je ozbiljniji film s "twistom". Počinje kao "paklenošundovska" crna-i-crvena krimi komedija, da bi se postupno pretvorio u "noirovsku" tragediju dodirljivog kriminalističko-romantičnog fatuma i nadolazeće propasti s nizom dobrih prizora (svjetleći Ferrisov kotač u odrazu kišnice) ili scena (rastapanje filma u projektoru nakon smaknuća u kinu). Film se rastopio. Smrt u Denveru je dočekana.

Denverski taksist

Treba spomenuti i lik mlade prostitutke Lucinde (Fairuza Balk) u podzapletu koji može podsjetiti na Taksista, ali odlazi korak dalje jer ona želi napustiti svoj posao i roditi Jimmyjevo dijete.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

 

Prehodna
A Bug's Life: Basna “Cvrčak i mrav“ u ruhu “Sedam samuraja“
Sljedeća
Pogled u prošlost: “Osmosis Jones“