Piše: Sead Vegara
Vrativši se 21 godinu unazad u vrijeme, godinu 2001, dok su još postojale videoteke kao oaze mira i spokoja istinskih filmofila pronalazimo rijetko viđen spoj igranog i animiranog filma u ostvarenju Osmosis Jones (Jones Osmoza). Tada još u povojima bio je DVD, a videokasete su bile u modi, te će se Jones Osmoza tek par godina kasnije moći naći na DVD-u sa dodacima poput kratkog filma o snimanju, izbrisanih scena i najava za buduće hitove. U biti, Osmosis Jones predstavlja rediteljsku braću Farrelly, Petera i Bobbyja, u najboljem mogućem izdanju, nakon hitova Dumb and Dumber (Glup i gluplji, 1994), There's Something About Mary (Svi su ludi za Mary, 1998) i Me, Myself & Irene (Ja, ja i Irena, 2000).
U zenitu slave sa pomenutim naslovima, braća Farrelly se odlučuju na neobičan novi uradak, kombinaciju igranog i animiranog, Osmosis Jones. Možda ne toliko revolucinaran film, koliko je to bio Who Framed Roger Rabbit (Ko je smjestio Zeki Rogeru, 1988), u kojem je nendamašni Robert Zemeckis glumce od krvi i mesa ukombinirao sa crtanim junacima. Braća Farrelly nemaju takav pristup, već u Osmosis Jones animaciju koriste kao sredstvo kojim će prikazati složeni i komplikovani unutrašnji svijet – ljudski oraganizam Franka Detorrea (Bill Murray), radnika u lokalnom ZOO-u koji treba da bude podrška svojoj kćerci Shane (Elena Franklin). Frank baš i ne brine šta i kako jede, i nakon što pojede jaje koje je majmun držao u svojim ustima, nepoznata opasna bakterija Thrax (glas Laurencea Fishburnea) ulazi u njegov organizam sa jednom i jedinom namjerom, postaviti rekord u uništavnju ljudskog organizma.
Frankov imuni sistem je na oprezu, a nakon što Thrax počne sa sprovođenjem svog plana, preuzevši vodstvo nad “lošim ćelijama“ Frankovog tijela, u neizmjerno smiješnoj situaciji, tada kreće nevjerovatno zabavna pustolovina “bijelog krvnog zrnca“ Jonesa Osmoze (glas Chrisa Rocka) i “pilule za prehladu“ Drixa (glas Davida Hydea Pricea) u nastojanjima da povrate snagu i zdravlje tijela. Jones je nekada nešto napravio što ga je koštalo napredovanja u karijeri (odrazilo se tako loše po Franka i njegovu kćer Shane) i pokušava se iskupiti, te seriozno prilazi poslu misleći da je posrijedi nešto veće i opasnije od obične prehlade. Drix naravno misli da preuveličava, ali ipak odlučuje da mu pomogne.
Ono što upada u oči, ili se barem sa ove vremenske distance čini tako, jeste “moćnost“ klasične 2D-animacije, sa živim, brzim i šarenim bojama, kojima je uprizoren unutrašnji svijet Frankovog organizma. Humora je na pretek u scenariju koji potpisuje Marc Hyman, i to ne samo verbalnih već i vizuelnih doskočica, ali ipak ostaje blaga tromost, tj. kvalitet igranih scena. Animirani dio nevjerovatno je zabavan i nadasve originalan. Ovakva kombinacija, igranog i animiranog, te daleke 2001. baš i nije dobro prošla kod gledateljstva i film je bio osuđen na propast, box office flop, ali je zato sada Osmosis Jones moguće naći negdje u bespućima interneta, na streaming platoformama ili u online videotekama. I zaista mu trebate pružiti još jednu šansu!
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
