Piše: Mirza Skenderagić
Jiří Trnka jedan je od najvažnijih autora animiranog filma svih vremena u Evropi i genije koji je izumio češki lutka film, te tako kinematografiju ove zemlje pridružio svjetskim tokovima i kada je u pitanju ovaj segment filmske umjetnosti.
Rođen 24. februara 1912. u Plzeòu, a odrastao u okrilju tradicionalnog češkog lutkarstva, Trnka prve korake pravi u teatru kod velikog lutkara Josefa Skupe i pobjedom na konkursu za najbolji dizajn lutke. U Skupinom teatru ostaje narednih deset godina gdje usavršava zanat i razvija svoj talenat, a zatim odlazi u Prag gdje upisuje Školu primijenjenih umjetnosti, dok istovremeno otvara vrata vlastitog lutkarskog teatra. Ipak, nakon samo nekoliko godina rada ove teatarske kuće, sve njene aktivnosti prekida Drugi svjetski rat, te Trnka karijeru nastavlja u Narodnom pozorištu, kao scenograf.
Nakon okončanja rata, Trnka konačno započinje karijeru na filmu gdje će ostavariti svoj najveći uspjeh i uz pomoć kojeg će dati nemjerljiv doprinos čehoslovačkoj umjetnosti, kulturi i cjelokupnom društvu. Već 1945. godina kreira svoj prvi crtani film Djed je posadio repu (Zasadil dedek repu) koji odiše inovativnošću i originalnošću, a koji će razotkriti veliku ljubav ovoga umjetnika prema lutkama. Za Trnku, lutke nisu predstavljale beživotna bića od drveta, već su poput ljudi osjećale bol, strah, tugu, radost i tragale za ljubavlju. Njegov prvi dugometražni film Špalíček (1947), zbirka od sedam dijelova koji slave bogatu folklornu tradiciju, osvaja je nekoliko nagrada na raznim festivalima širom svijeta i velikim slovima upusuje Češku na stranice historije animiranog filma. U svakom od pojedinačnih dijelova Špaličeka, koji u sebi sadrži dvojako značenje, jer u prevodu sa češkog znači ilustrirana knjiga narodnih pjesama, dok istovremno predstavlja i komad drveta, Trnka obrađuje jedan narodni običaj tipičan za Češku, uz pomoć kojih gradi svoju poetiku s izrazitim raskošem slike.
Lutke od drveta, Trnka je dizajnirao u ograničenosti pokreta, sa uvećanim glavama i mimikom koncentriranom na oči. Ipak, njegovi likovi/lutke su uprkos minimalističkom dizajnu, zračile neponovljivom živošću, s stamenitim karakternim crtama i paletom osjećanja na čijoj raznovrsnošću im zavide i bića od krvi i mesa.
San ljetne noći, 1959.Uskoro predstavlja magičnu i savremenu adaptaciju bajke Hansa Christiana Andersena Carev slavuj (Cisaruv slavik, 1948) sa brzim, ali odmjerenim ritmom kakav do tada nije zabilježen u svjetskoj animaciji, svoje novo animirano remek-djelo Pjesma prerije (Arie prerie, 1949), parodiju na američki western, te kratki film Veseli cirkus (Vesely Cirkus, 1950) koji se zasnivao na zaboravljenoj tehnici sječenog papira.
Tokom pedesetih godina prošlog stoljeća, Trnka snima svoja dva najvažnija i najsupješnija lutka filma: Stare češke legende (Staré povesti češké, 1953) koji, sačinjen od sedam odvojenih herojskih pripovijesti i sa sjedinjenjem opere i baleta predstavlja vrhunac autorovog barokizma, te čarobna filmska adaptacija Shakespeareove komedije San ljetne noći (Sen noci svatojanske, 1959), kao prvi lutka film na Cinemascopu, zadivljujuće vizualne ljepote i sa pantomimom i igrom umjesto teksta. Nakon veće pauze, Jiří Trnka filmskom animiranom svijetu predstavlja i ostavlja svoj umjetnički testament naslova Ruka (1964). Riječ je o čistoj alegoriji o umjetničkoj slobodi, sa umjetnikom kao glavnim protagonistom, koji se suočava sa naredbama jedne ruke da joj izradi spomenik.
Za razliku od većine njegovih kolega i umjetnika iz tadašnje Čehoslovačke, Trnka se nije suočavao sa cenzurama i zabranama od strane komunističkog režima, iako su njegova djela, pored nedokučive originalnosti, zanatske spretnosti i ljubavi koju je unosio u svoje lutke, obilovala političkom ironijom i društvenom kritikom.
Preminuo je u dobi od 57 godina ostavivši iza sebe vječna djela i lutke životnije od živih bića.
