Piše: Lejla Panjeta
“Ego je ono što mislite o sebi. Vi u odnosu na sve obaveze vašeg života. Sopstvo je čitav niz mogućnosti o kojima nikada niste razmišljali. Ja je čitavo polje potencijala kroz koje treba proći.”
Joseph Campbell ― The Hero's Journey
Zavidite li ljudima koji u sekundi kao iz topa mogu nabrojati svoje omiljene knjige, filmove ili glumce? Ili onima koji odmah poredaju svojih najboljih “TOP 10“ nečega? Često na pitanje o omiljenim ili najdražim fiktivnim stvarima nisam u stanju odgovoriti, ili mi u najmanju ruku treba jako puno vremena. Moguće da je to traumatični trigger sa studija, gdje je u stilu psihopatijskog edukovnog treniranja strogoće bilo zabranjeno ili barem posmatrano sa prezirom bilo kakvo lično uplitanje, ili rečenice koje počinju sa „sviđa mi se ili volim“. Moguće je da je nakon miliona sati odgledanih filmova, serija i pročitanih knjiga, riječ o profesionalnoj deformaciji, koja ne dozvoljava preferense bilo kakvog tipa. No, sigurno je da su mi za razmišljanje o tome što volim ponekad potrebni sati, dani, mjeseci, a nekad i godine.
Razmišljajući o omiljenom liku iz filma ili književnosti, nakon više decenija, uspjela sam da napravim listu od nekoliko likova. Nisam uzimala za kriterij katarzično oduševljenje ili estetski doživljaj, broj pregleda, poruku, ideju ili realizaciju autora djela, ili kritički pozitivno mišljenje o nekom djelu, ali shvatila sam da sva djela i likovi koji su mi omiljeni imaju značajne zajedničke karakteristike i sličan psihološki profil. Naizgled nemaju puno zajedničkog, ali zapravo cijeli život gledam i divim se jednom te istom liku. Liku ludog MUDRACA.
Ovi likovi, koji zajedno imaju obilježje jungovskog arhetipa mudraca su: Sherlock Holmes, Adrian Monk, Hercules Poirot, Shawn Spencer, Dr. House, Indiana Jones, Sheldon Lee Cooper, Peter Maverick Mitchell, Captain Jack Sparrow i Mr. Spock. Bez obzira da li su realni ili fantastični, iz modernih vremena, srednjeg vijeka, viktorijanskog doba ili budućnosti, u medicini, policiji, vojsci, na univerzitetu, na svemirskom ili piratskom brodu, na zemlji, u vodi ili na nebu, sa one ili ove strane zakona, u kvantnoj fizici ili historiji, svaki od njih ima zajedničke karakteristike sveznalice, koji je iznad svega i kome je ljudski rod pomalo dosadan i spor. Oni su svi svjetski eksperti u određenim oblastima, bilo da se radi o otkrivanju zločina ili laganju ljudima. Izuzetno su spretni, oštroumni, prepredeni, dovitljivi, ekstremno inteligentni, sarkastični i komični u svojim ekstravagancijama i naporima. Svi su ispred svog vremna i ispred svih ostalih likova u priči. Svaki od njih može imati poneke karakteristike ili naznake osobina svih drugih arhetipa: Odmetnika, Heroja, Lude, Ljubavnika, Čarobnjaka, Vladaoca, Kreatora, Nevinog, Običnog čovjeka, Njegovatelja i Istraživača.
Svi imaju neki problem ili traumu koju nose sa sobom. Problem očinske figure, gubitak žene, druga ili psa iz djetinstva, porodičnu tragediju, promijenjeno stanje uma ili fizičke sposobnosti, te fobične strahove koji imaju neke ili mnoge uzroke iz prošlosti. Svima se može pripisati najmanje jedna psihološka dijagnoza, od koji su opsesivno-kompulsivni i hiperaktivni poremećaji najblaža medicinska konstatacija. Od dvostrukih ličnosti, preko sociopatije i psihopatije, svaki od ovih likova ima neki asocijalni poremećaj ličnosti. Najjači veznik njihovih zajedničkih osobina je vjerovatno njihova pomalo socijalna neprilagođenost, fokusiranost na cilj, nedostatak pretjeranog interesovanja za obične ljudske svakodnevne poslove ili stanja, grubost i arogantnost, te stav sveznalice koji mora uvijek biti u pravu, zapravo uvijek na kraju i jeste u pravu. Ovaj tip ličnosti ima i sklonost adikciji, bilo da se radi o cigaretama, kokainu, ljiekovima protiv bolova, adrenalinu, rumu ili jednostavno prema sopstvenom egu koji uvijek mora biti upravu, ovisnost neke vrste je jedna od karakteristika ovih likova.
Ego je dominantni dio njihovog psihičkog aparata. Instinkte i emocije su u stanju potisnuti, a svakodnevne društvene konvencije superega ih uopšte pretjerano ne zanimaju. Svoj puni potencijal ispoljavaju zbog važnosti i veličine svog ega, koji je sasvim uvjeren da je iznad zakona i iznad inteligencije prosječnog čovjeka, a pogotovo ljudskih emocija. Ipak, tu specijalnu funkciju koju im je odredila sudbina oni usavršavaju i stavljaju u službu čovječanstvu. Bilo da se radi o liječenju, otkrivanju počinioca zločina, sukobu sa vladajućom strukturom za dobrobit sebe (ali i drugih), ovaj lik je iznad koncepta dobra i zla. Za njega ne vrijede društvena pravila i stoga se nalazi u dimenziji mističnog. Ova dimenzija nije etička, kojom vladaju stroga pravila onoga što je ispravno i onoga što nije. Ali mističnim uvidima (eidetskim sposbnostima, specijalnom dedukcijom ili čak manipulacijom) ovaj lik ipak na kraju uvijek bude u pravu. U domenu mističnog, ego je ovaploćen u formi mudraca u potrazi za istinom i pravdom (kako god ona izgledala u domenu mističnog, a ne društveno ispravnog ili odobrenog od vladajućih strukura – krune, policije, protokola, itd.)
Ovim Jungovim arhetipom, mudracem, vlada sopstvo, dakle, Ja - ego. Osnovna misija mu je da nađe istinu (pa i putem laži), a cilj je razumijevanje i kontrolisanje svijeta. Metodi koje koristi su u domenu sopstva: razum, inteligencija i samostalnost. Najveći strah mu je da bude zaveden na put gluposti i slijeđenja besmislenih pravila. On traži informacije i znanje kroz samorefleksiju, u kojoj je on jedini vrhovni sudac i bog. On je ekspert, detektiv, gusar, učitelj, naučnik, planer, mentor, filozof i savjetnik. U svijetu digitalnih brendova on je Google ili ChatGPT. On je AI bez ljubaznosti i izvještačenih društveno prihvatiljivih jezičkih konvencija. Za Junga, misija ovog arhetipa je razumijevanje, a težnja je prema visini. Nebo za njega nije granica. Njegovo JA može više. U astrologiji kompatibilan je sa Jarcem, a vizuelno bi to bila slika ove životinje koja sama stoji na vrhu planine, ni ne znajući kako je i zašto je tu došla. Prema kineskoj astrologiji ovaj lik bio bi Zmaj, misteriozno biće iz fantastičnih svjetova, iz dosade opsjednuto magijom zlata čije su se osobine u drevna vremena pripisivale božanskom. U kompatibilnom svijetu cvijeća ovaj arhetip pripada mističnoj orhideji, a među zimzelenim drvećem elegantnoj srebrnoj smrči, a u listopadnom svijetu ljekovitom divljem kestenu.
Arhetip mudraca je kod Campbella, u Junaku sa tisuću lica, predstavljen kao jedan od osam tipova likova, pod nazivom Mentor. Međutim, nikako ga ne treba ograničavati na klasične strukturalističke dramaturške koncepte razvoja naracije u kojima mudrac ukazuje na put glavnog junaka. Ne treba ga brkati sa Pomagačem. Prema arhetipima Northopa Frya ovaj lik je ironični mudrac, kome nedostaje Aristotelov phronesis tj. praktična i društvena mudrost. Ovaj mudrac nije čarobnjak poput Merlina u Disneyovoj interpretaciji, niti ljupki starac na vrhu planine sa sjedom bradom, koji će nam pročitati priču za laku noć. Definitivno, mudrac nije Djeda Mraz. Nije to ni trener koji će testirati izdržljivost glavnog junaka.
Mudrac je yogi uronjen u jang energiju planine, izolovan od svijeta koji mu ne treba i posvećen božanskom. On je otkačio realnost i zatvorio svoj emotivni aparat da bi se bavio sopstvom i univerzumom, igrao sa vlastitim umom i nalazio mistične uvide u realnost cijelog svijeta i kosmosa. On nije oduševljen što mu neko traži pomoć. Ali daje je, zato što se time puni njegov ego i jer njegove supermoći moraju biti upotrebljene da bi bile u kondiciji. Mudrac je zapravo najnerealniji od svih tipova likova, jer posjeduje nešto izvanredno i obitava u domenu mističnog, koji je običnim smrtnicima nedostupan. On je na spiritualnom putovanju zaljubljen u sebe i vjenčan sa razumom.
U svijetu fantastičnih filmova mudrac je kompatibilan sa likovima poput Dumbledorea iz Harryja Pottera, Gandalfa iz Gospodara prstenova ili Yode iz Star Warsa. Kada preuzme ulogu protagoniste, potreban je komični efekat i pomagač kojeg cijeni ili voli (mada ga verbalno ponižava, što ovome nimalo ne smeta), da bi lik mudarca publika prihvatila. Inače, niko ne voli štrebere i ljude koji nam svima u lice govore da smo glupi. Međutim, uz ove gore navedene dramaturške postavke, postoji mogućnost da se identifikujemo sa ovim likom, kada vidimo njegovu ranjivost, borbu da stvari ispravi i vrati na postavke razuma i pravednosti, te rijetke suptilne momente njegove brige, pažnje i ljubavi prema njegovim bližnjim. Bližnji u njegovom slučaju nikako ne obuhvataju porodicu ili komšiluk. Ovaj lik, kako Sherlock Holmes kaže nema prijatelja, ali ima jednog prijatelja. Pomagač ovom arhetipu je onaj koji ga trpi, koji mu toleriše sve kapricioznosti zbog veličine zadatka pred kojim se njegov arhetip nalazi i iz potrebe da u tom zadatku i on učestvuje.
U svojoj Poetici, Aristotel je definišući tragediju obrazložio da sažaljenje imamo prema onome koji nezasluženo pati, a identifikujemo se putem straha sa onim koji je sličan nama. Identificirati se i brinuti se za likove poput Holmesa, Monka, Sparrowa ili Sheldona je skoro nemoguće, ali ne zbog njihove ekstravagancije ili patnje koju nose u sebi zbog superherojskog dara manipulacije mudrošću i ogromnog ega. Identifikacija sa ovim likovima prerasta nivo želje da se bude kompatibilan ili komparativan sa nekim ko je pametan, mudar ili lijep ili neko kome se divimo. Sa ovim likovima saosjećamo ne zbog identifikacije, već zbog njihove determinacije u iskorištavanju najboljeg potencijala našeg ega. Kojeg bi svi voljeli da možemo osloboditi inhibicija, tako da empatija publike prema ovim likovima nadrasta identifikaciju i pretvara se u obožavanje i inspiraciju.
Na nivou uživanja u fiktivnim svjetovima, ne moramo se uvijek identifikovati sa tim svijetom, a takođe nije potrebno ni doživjeti neko katarzično prosvjetljenje. Ne mora se ni diviti novim idejema ili tehnološkim inovacijama. Da bi se uživalo u fiktivnim tvorevinama ljudske mašte i izabralo one omiljene, one koje nama odgovaraju i koje nam se sviđaju, dovoljno je da nas inspirišu, ili da budu iznad prosjeka i običnosti, ili da nas svojom dovitljivošću ili rigidnošću nasmiju, ili daju mudar savjet, iako ponekad vođen ogromnim egom kroz sarkazam i ironiju sveznalice. Ovi mudraci su superheroji punog potencijala ljudskih sposobnosti mišljenja iznad konvencija društveno prihvatljivog lijepog ponašanja. Oni su arhetipi mudraca modernog kinematografskog svijeta fikcije za koje se može reći da su, nekima od nas, među najomiljenim likovima.
Profesor Dr. Lejla Panjeta je autorica mnogobrojnih članaka i knjiga iz oblasti filmskih studija i vizuelnih komunikcija. Dobitnica je stranih i domaćih nagrada za svoje akademske, naučne, filmske i umjetničke radove. Bavi se istraživanjima iz oblasti filma, umjetnosti i mitologije.
