Piše: Sead Vegara
Oni kojima je poljuljana vjera u film i iskustvo gledanja filma u hramovima sedme umjetnosti “trebaju pod moranje“ pogledati novi film Christophera Nolana, britanskog reditelja sa radničkom vizom u Hollywoodu. Riječ je, naravno, o njegovoj adaptaciji Homerovog starogrčkog epa “Odiseja“ koji ne samo da predstavlja pravo pravcato prvoklasno filmsko iskustvo već vjerovatno i pretendenta za film godine. Stvorio je Nolan takav film da jednostavno ostanete zapanjeni dok se scene redaju jedna za drugom, krojeći mozaičnu strukturu priče kojoj taj i takav postupak daje potrebnu notu neprocjenjive autentičnosti.
Odiseja; režija: Christopher Nolan; uloge: Matt Damon, Anne Hathaway, Tom Holland, Robert Pattinson, John Leguizamo; 2026.
IMDb rejting: 8.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 95%
Da bi izveo tako nešto Nolan koristi sva moguća njemu dostupna filmska sredstva, pri čemu je pionirski iskušao i najnovija tehnička dostignuća IMAX kamera, 70mm filmske vrpce, nešto što opet mi obični smrtnici koji nemaju pristup IMAX kinima nećemo doživjeti. Ali, u lokalnom kinu, sa što većim platnom i što boljim zvučnim sistemom, imaćemo priliku osjetiti bar djelić tog iskustva. Na stranu sve tehnikalije, Nolan priču i svoje glumce vodi odrješitom i sigurnom rediteljskom rukom, ne posustajući u namjeri da stvori nevjerovatnu filmsku magiju. Magiju koju priziva tvoreći neviđene vizuale, uvjerljive glumačke performanse, te samim načinom pripovijedanja putem pokretnih slika koji sasvim sigurno možemo okarakterisati kao nolanovski.
Što se tiče kontroverzi koje su pratile film, dodjeljivanje uloga najljepše žene na svijetu, Helene Trojanske afroameričkoj glumici Lupiti Nyong'o, transrodnoj osobi Elliotu Pageu ulogu vojnika Sinona, svi oni su svedeni na po nekoliko minuta na filmu, što opet ne mora da znači (ali vjerovatno je tako) da se Nolan povinovao novim pravilima Akademije o inkluzivnosti u glumačkom ansamblu filma, samo da bi isti mogao biti nominovan za Oscare. Opet, na stranu sve to, Homerov ep se našao u pravim rediteljskim rukama. Rukama čovjeka koji zna šta sve treba da posjeduje film da bi opravdao svoj čuveni literarni predložak.
Sama glumačka podjela sa Mattom Damonom kao Odisejem, Anne Hathaway kao njegovom ženom Penelopom koja zajedno sa njihovim sinom Telemahom (Tom Holland) na prijestolju u Itaki čeka svog kralja, Johnom Leguizamom kao slijepim slugom Eumaeusom, pa sve do prosca Antinousa (Robert Pattinson) i Odisejevih odanih vojnika poput Eurylochusa (Himesh Patel), vojskovođa Agamemnona (Benny Safdie) i Menelaja (Jon Bernthal), te božice Atene (Zendaya) i nimfe Calipso (Charlize Theron), svi oni čine savršeno uvjerljivo uigrano glumačko tijelo. Posebno treba istaći glumačku igru Johna Leguizamoa, koji krade scene te je i više nego požrtvovan u svom perforamansu, dok je Pattinsonov lik toliki ljigavac da vam se prosto zgadi, što opet znači da je glumac uspio u svom naumu.
Mozaična struktura priče u kojoj Odisej pripovjeda i sjeća se svojih saboraca, samog rata pred zidinima Troje, čuvenog Trojanskog konja i njegov povratak u Itaku nakon godina i godina izbivanja, obračun sa proscima, stručno je izveden filmski ep u kojem ćete u potpunosti uživati (samo) u hramu sedme umjetnosti.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
