Povijest bh. kratkometražnog filma

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 9

Piše: Vesko Kadić Za pretpostaviti je da se bh. animirani i lutka film pojavio nakon vidljivog uspjeha “Zagrebačke škole crtanog filma“ u svijetu animacije, kao što je evidentno da su neki bh. animatori usavrševanje i saznanja dobijali prilikom odlaska u Zagreb, na tzv. kurseve animacje. Kao što se dešavalo i u ranim uracima bh. dokumentarista koji su se, u većini slučajeva, okušali i na reklamnom i propagandnom filmu, i bh. animacija svoj pohod započinje na tzv. naručenom filmu. 

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 8

Piše: Vesko Kadić Prve dodire s filmskom kamerom, po evidentiranoj statistici, Bakir Tanović ima u reklamnom filmu Tkanina (1953), kojeg režira Nikola Đurđević, autor nekoliko manje važnih filmova i koji će se kasnije isključivo baviti radom kao asistent režije na igranom filmu. Tanović  će, poslije  kao snimatelj, u svojoj biografiji imati oko petnaestak filmova, onih manje značajnih, kao i onih koji se mogu evidentirati kao uspjela djela.

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 7

Piše: Vesko Kadić Jedan od prvih sarajevskih kinoamatera u sjeni, što će reći da je vlastite filmove kao i filmove drugih radio iz drugog plana, bio je Zlatko Lavanić. Njegovi amaterski filmovi nagrađivani su na brojnim republičkim festivalima, a bio je jadan od osnivača filmskog časopisa Sineast. Studirao je Građevinski fakultet, ali kao i većina drugih redatelja svoj izbor posvećuje filmskoj režiji, a na profesionalni film dolazi 1966. godine, kada nešto kasnije karijeru počinje  kao asistent, a potom pomoćnik režije na igranom filmu, i to uglavnom kod redatelja koji su se bavili suvremenim (Glineni golub, Ram za sliku moje drage, Moja strana svijeta) i ratnim temama (Valter brani Sarajevo, Doktor Mladen).

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 6

Piše: Vesko Kadić Kao što je evidentirano djelovanje autora kratkog metra koji nisu snimili ni jedan cjelovečernji igrani film (S. Mrkonjić, M. Fehimović, P. Ljubojev, V. Balvanović i V. Stojanović), činjenica je da su postojali redatelji koji su snimali i jedan i drugi filmski rod, ali daleko u manjem broju u odnosu na njihove kolege-dokumentariste. Jedan od prvih redatelja koji je snimao i prve bh. dokumentarne filmove, kao što je snimio i igrani film Crni biseri, isključivo s domaćim filmskim kadrom, bio je Svetomir-Toma Janić.

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 5

Piše: Vesko Kadić Stvaralaštvo Balvanovića, naročito njegovi rani dokumentarni filmovi, moguće je tumačiti u neminovnom razvoju autora koji je sigurno imao na umu krajnji cilj: igrani film. Stoga i ne čudi što su mu prvi filmovi bili “vježbe“ za prelaz iz filmova stvarnosti u filmove fikcije, što će biti dokaz kad realizira dva kratka filma Dječak i konj i Koncert za klupu i orkestar.

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 4

Piše: Vesko Kadić Ovo su sjećanja na slike remek-djela Fasade, autora Suada Mrkonjića. Iako ovaj redatelj nije bio u svojim drugim filmovima sklon ironiji, u ovome, jer ga je na to vodila ideja Milana Andrića, imao za cilj otkriti “skrivanje“ živeće lokalne stvarnosti koja je imala i simboliku jednog šireg društvenog značaja, tj. da se otvoreno  govori o mnogim negativnim pojavama, njihovim uzrocima i slabostima, da te nedostatke i negativne činjenice ne skrivamo iza ove ili one “fasade“.

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 3

Piše: Vesko Kadić Prvi film koji nagoviještava da je riječ o jednom zrelom autoru, stvaratelju koji realizira nešto više od pukog dokumenta bio je Sljeme za tjeme (1964), u kome Mutapčić daje iskrivljenu sliku naseobina i ljudi koji “učestvuju“ u neplanskoj gradnji. Dok se suvremeni gradovi  zahvaljujući industrijalizaciji naglo razvijaju, u njihova rubna područja doleze sa sela “zvani i neznani“, te uz najljepše dijelove modernog grada niče nepredviđena “divlja gradnja“. 

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 2

Piše: Vesko Kadić Ako iz biografije autora Živka-Žike Ristića izdvojimo filmove Drvar (1958) koji govori o gradu s velikom povijesnom prošlošću, Posljednja poruka (1961) posvećenom ilegalcima Sarajeva u periodu od 1941. do 1945. godine, i njihovom organizovanom otporu u glavnom gradu BiH, Proljeće u mom gradu (1961) viđeno kroz slike najživotnijeg doba godine u kome se dešavaju godišnjice, mitinzi, polaganje cvijeća na spomenike i slično – onda smo dobili trilogiju Ristićevog stvaralaštva.

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol.1

Piše: Vesko Kadić Bosanskohercegovački dokumentarni kratkometražni, kao i onaj kratki igrani, eksperimentalni i animirani film, po mnogim parametrima spada u sam vrh filmske umjetnosti ove zemlje, a sam pojam “Sarajevska škola dokumentarnog filma“ može se uspješno usporediti i s drugim dostignućima bh. umjetnosti uopće.