Piše: Nino Romić
Svaki izravni nastavak ima zadatak upućivanja publike u radnju svog prethodnika, a da pri tome ne pomrsi previše vlastitu. No, u slučaju Dune: Part Two, drugi film ima i zadatak da "opravda“ svog prethodnika, a ne samo da nesmetano nastavi priču od trenutka kada projektor oslika pejaž Arakisa na kino-platnu. Dune iz 2021. se završio na narativnom cliffhangeru, te ostavio publiku željnu nastavka, odnosno završetka jedne cjelovite priče, što prvi film nije mogao ponuditi. S time dolazimo na "opravdavanje“ svog prethodnika, a u tom pogledu Dune: Part Two itekako zadovoljava. Ukoliko vam je prvi film svjež u pamćenju, u nekoliko kadrova nastavka ćete se odmah ponovo naći u univerzumu iz mašte Franka Herberta kroz prizmu vizualnog majstora, Denisa Villeneuvea.
Dina: Drugi dio; režija: Denis Villeneuve; uloge: Timothée Chalamet, Zendaya, Rebecca Ferguson, Javier Bardem, Austin Butler; 2024.
IMDb rejting: 9.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 94%
Kao filmsko i vizualno iskustvo, Dune: Part Two briljira. Iz intervjua koje je davao uoči prvog filma, poznato je da Villeneuve provodi vremena komponujući svoje kadrove prije snimanja, tako da ima jasnu sliku onoga što će predstaviti na platnu još u fazi predprodukcije. Shodno tome, gotovo svaka sekunda filma ostavlja utisak svrsishodnosti, a svaki pokret lika ili kamere uigranošću. Vizualni element filma prati ništa manje važna i ništa manje izražena zvučna podloga, koja istovremeno u gledatelju budi osjećaje nelagodnosti u susretu sa dalekim, tuđinskim i negostoljubivim svijetom na kojem se radnja odvija, ali budi radoznalost sa određenim egzotičnim trenucima. Muzičku špicu je možda najbolje opisati kao skup nota koji na papiru ne bi trebao zvučati usklađeno zajedno, ali ipak ostavlja utisak dobre ugođenosti.
Mišljenja će biti najviše podjeljena oko priče. Kako bi Herbertov slojeviti roman predstavio u obliku igranog filma, Villeneuve je odlučio smanjiti neke elemente iz knjige, a druge pak funkcionalno elidirati, što vjerovatno neće obradovati ljubitelje izvornog djela. No, i izvan analize filma kao adaptacije, neke članove publike bi mogao odvratiti hladan ton filma. Dune: Part Two, slično kao i prvi film, nerijetko ostavlja osjećaj određene udaljenosti između gledatelja i likova na platnu.
Timothée Chalamet se vraća kao Paul Atreides, nasljednik izgnan u pustinje Arakisa, naslovne Dine, planete koja je istovremeno pustoš poznatog univerzuma, ali i najvredniji svijet u međuzvjezdanom carstvu na rubu otvorenog sukoba zbog kontrole nad začinom koji produžuje život, pospješuje umne sposobnosti i omogućuje putovanje kroz svemir. Chalametovo tumačenje Paula i njegova transformacija iz ćudljivog tinejdžera u prekaljenog vođu je najverniji dio Villeneuveove adaptacije. Uz njegovu izvedbu treba pohvaliti i onu Javiera Bardema, čiji Stilgar odstupa od većine ostalih likova u filmu kao vedra i pristupačna ličnost.
Iako je na samom kraju filmu ostavio vrata širom otvorena i za treći film, Denis Villeneuve je uspio zaokružiti priču koju je htio ispričati, onu koju je započeo sa Dune prije gotovo tri godine, tako da se može reći da je ispunio obećanje koje je dao publici u prvom filmu.
