Piše: Sead Vegara
Prije nešto više od dvije godine kao predfestivalsku projekciju 28. SFF-a publika u Sarajevu mogla je pogledati radnu verziju dokumentarca Blum rediteljice Jasmile Žbanić. Bio je to i više nego dobar uvid u lik i djelo Emerika Bluma, legendarnog direktora još legendarnijeg Energoinvesta, kao i gradonačelnika Sarajeva. Sada, film je konačno završen i finalna verzija u mnogočemu se razlikuje od radne. Kao što bi trebalo da bude, radna verzija je tek bila skica, a sama projekcija pokušaj da se pronađe što više potencijalne građe i materijala koji bi se inkorporirao u film. Jedan sagovornik je vodio do drugog, te su se tako i otvarale nove teme i fragmenti priče o jednom zaista vizionaru i jedinstvenom čovjeku kakav je bio Blum.
Blum – Gospodari svoje budućnosti; režija: Jasmila Žbanić; 2024.
Žbanić otvara film sa komentarima o današnjim velikim firmama (Amazon...), o tome kako je u savremenom kapitalizmu sve i jedino što se vrednuje – profit, a radnici potrošna roba, praveći kontrapunkt sa izjavama o serioznosti Energoinvesta, sada već starih lica i nekadašnjih vrhovnih ljudi firme koja je u Drugim svjetskim ratom razrušenoj Bosni i Hercegovini nastala od malog biroa sa nekoliko zaposlenih. Emerik Blum je tako napravio uspješnu svjetsku firmu Energoinvest koja je vodila Bosnu i Hercegovinu i cijelu Jugoslaviju naprijed u – danas nezamislive – uspjehe i prosperitet. Nakon što nas uljuljka u blistavoj i uspješnoj slici Energoinvesta u kojoj su zaposleni koristili kompjutere već '70-ih godina, e-mail komunikaciju '80-ih, proizvodili u svojim fabrikama razne proizvode – od dalekovoda do aviodijelova, te izvozili na sve kontinente, rediteljica i scenaristica Žbanić u saradnji sa koscenaristom Zoranom Solomunom, stručno priču vraća na sami početak, tj. kraj Drugog svjetskog rata kada se zemlja dizala iz pepela.
Jasno stavljajući do znanja šta je Blum postigao i koliko je na tome radio, svako od sagovornika u filmu (a ima ih mnogo) daje svoj doprinos portretu čovjeka koji je kroz unikatni model poslovanja, različit od socijalizma Istočnog bloka i kapitalističkog Zapada, stvorio firmu koja donosi ogroman profit i progres čitavoj tadašnjoj državi Jugoslaviji. Od onoga što ćete čuti i vidjeti u dokumentarcu, a to se odnosi na nove generacije rođene nakon agresije na BiH, najviše može iznenaditi činjnica da je u toj takvoj tvorevini radničog samoupravljanja svaki radnik od firme dobijao stan i besplatan godišnji odmor.
Žbanić znalački koristi arhivske snimke intervjua sa Blumom, preplićući ih sa onima Maršala, te u finalu sa isječcima iz filmova Sjećaš li se, Doli Bel (“Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo...“) i ratne epopeje Sutjeska u kojoj je Tita portretirao Richard Burton. Sve to, i više, potcrtano je izuzetno pjevljivom pjesmom Kemala Montena o Energoinvestu. Na pitanje zašto uopšte snimiti dokumentarac o Blumu, rediteljica je odgovorila: “Najviše zato što je Emerik Blum bio čudo i što nas je svako saznanje o tome šta je taj čovjek radio inspirisalo i mijenjalo. Transformisao je Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, Jugoslaviju. Uticao je kroz uspjeh Energoinvesta kao firme na opšte dobro. Možda zato što nam toga nedostaje danas, jer smo gladni priča o takvom nesebičnom čovjeku i vizionaru.“
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
