Piše: Nino Romić
Par godine prije svoje smrti, velikan španske kinematografije, Luis Garcia-Berlanga Marti, zapečatio je kovertu i povjerio je Institutu Cervantes, sa molbom da se ista otpečati i predstavi javnosti tek na stogodišnjicu njegovog rođenja, 12. juna 2021. Do tog trenutka, njegovo zdravlje je već bilo oslabilo, a Berlanga će 2010. preminuti u svom domu od prirodnog uzroka. Svijet, Kraljevina Španija i njegova rodna Valencija su ostali bez jednog od eminentnijih filmskih autora u historiji sedme umjetnosti.
Luis Garcia Berlanga je preminuo u Madridu, no Valencija je mjesto njegovog rođenja i ranog života. S očeve strane, Berlanga vuče korijene od porodice koja je već ostavila trag u historiji grada i pokrajine. Njegova majka, s druge strane, svoje korijene vuče sa sjevera, kao doseljenica iz Aragona. Narav političkih prilika u Španiji će osujetiti njegove dječačke dane, a Građanski rat, kao kulminacija istih prilika, obilježit će njegovu mladost. Godine 1936. njegov otac se pridružuje republikanskim snagama, činjenica koja neće biti zaboravljena poslije okončanja sukoba.
Četiri godine kasnije, rat ponovo kuca Berlangi na vrata. Ovaj put je to bio Drugi svjetski rat, u koji će se Berlanga nerado zaputiti ne bi li zaštitio oca od odmazde Frankovog režima. Vrativši se iz rata, Berlanga započinje studije, no bez čvrste posvećenosti smjeru. Započinje sa pravom na Univerzitetu u Madridu, no kako to obično biva sa brucošima, prvi izbor je rijetko i prva prava ljubav, pa se Berlanga prebacuje na filozofiju. No, ni tu ne pronalazi pravo zadovoljstvo. Poslije malo međudisciplinarnog lutanja, 1947. Berlanga pristupa Institutu za kinematografsko istraživanje i iskustvo (Instituto de Investigacion y Experiencias Cinematograficas).
Na Institutu, Berlanga će stvoriti svoja prva ostvarenja, uključujući i svoj prvi kratkometražni film. Par godina kasnije, 1951. Berlanga će imati priliku i da se okuša u stvaranju cjelovečernjeg naslova, Esa pareja feliz, odnosno That Happy Couple, na kojem će scenarističke, ali i režiserske dužnosti podijeliti sa Juanom Antoniom Bardemom, drugim velikim asom španske kinematografije.
Premda je Esa pareja feliz kompletirao snimanje 1951, svoj debi će doživjeti tek 1953. Ta godina će se dokazati kao velika godina za Luisa Garciu Berlangu, pošto će režiser te godine snimiti i svoj puni i pravi režiserski prvijenac – Bienvenido, Mister Marshall!. Welcome, Mr. Marshall, kako glasi engleski prijevod naslova, danas slovi kao jedan od najvećih španskih filmova. Riječ je o komediji u kojoj mještani jednog malog španskog grada pripremaju doček dolazećim američkim diplomatama, ne bi li privukli investicije od implementacije Maršalovog plana – kako i sam naslov, na koncu, nagovještava.
Sljedeća, 1954. pokazat će se kao ništa manje važna za sada već isprobanog režisera. Te godine, Berlanga započinje rad na svom trećem filmu, Novio a la vista, priču o mladoj djevojci koju roditelji vode u priobalni gradić, sa zadatkom da joj do kraja posjete pronađu zaručnika. No, te godine Berlanga je ispunio zaruke, oženivši se Maríom Jesus Manrique de Aragon, koja će ostati njegova supruga do njegove smrti.
Berlanga ostaje aktivan, čak i izdašan filmski autor kroz pedesete i šezdesete godine, a koncem sedamdesetih, u osvit demokratizacije Španije, on stvara i takozvanu Nacional trilogiju – tri filma u kojima se na ironičan i satiričan način obračunava sa bivšim režimom. La escopeta nacional, snimljen 1977. bilježi uspjeh, kako na blagajnama, tako i kod kritičara, a taj uspjeh, zajedno sa odriješenim rukama u kreativnom smislu, Berlangi omogućava i snimanje dva nastavka. Poslije nacionalne sačmarice, Berlinga se pozabavio državnom ostavštinom u Patrinomio nacional, 1981, a sa izvorom bogatstva središnjih likova trilogije, porodice Languineche, već sljedeće 1982. sa Nacional III
Nacional trilogija je u mnogočemu obilježila doba demokratizacije, odnosno na španskom „la Transicíon“, u španskoj kinematografiji, a Berlanga je nastavio nadopunjavati svoju filmografiju i u razdoblju koje je slijedilo. Kroz osamdesete i devedesete, Berlanga je snimio još pet naslova, od kojih je El sueno de la maestra kompletirao 2002, u svojoj 81. godini života. Premda će poživjeti još osam godina, El sueno de la maestra stoji kao njegov posljednji projekt. Njegove godine i zdravlje mu neće dopustiti da snimi još jedan film.
S time, vraćamo se koverti koju je Luis Garcia Berlanga zapečatio i povjerio Institutu Cervantes, koja je u deceniji od njegove smrti postala predmet različitih nagađanja, koja navode sve od oproštajnog pisma, pjesme, ili pak scenarija, kao sadržaj iste. Istinu ćemo saznati 12. juna 2021, na stogodišnjicu Berlanginog rođenja, kako je veliki režiser i sâm zatražio.
