Piše: Selma Delić

„U čistini, sve su tajne rasvijetljene.“

Dobro došli na mjesto gdje smo svi jedno – gdje smo svi jedna nacija; gdje smo svi jedan entitet;  jedna snaga, jedan um, jedna porodica – mi smo The Kindred. Zvuči primamljivo, skoro pa savršeno mjesto za život. Možemo samo zamisliti to mjesto gdje vlada sloga, drugarstvo, međusobno razumijevanje; mjesto gdje moto svi za jednog, jedan za sve zaista ima svoju svrhu i gdje se zaista praktikuje – i to bukvalno! Nažalost, „stvarnost“ je dosta drugačija.

Kako je jedan veoma mudar čovjek jednom rekao, „Stvarnost je jedina riječ u (engleskom) jeziku koja bi uvijek trebala biti pod znacima navoda.“ Zaista bi i trebala biti.

Ovo je serija koja je jednim dijelom bazirana na knjizi novozelandskog pisca, J.P.Pomarea, iz 2019, “In The Clearing“. U suštini, serija je u potpunosti bazirana na istoj knjizi, međutim, knjiga, koja je djelo fikcije, bazirana je na stvarnim događajima koji su se dešavali sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka u Australiji. Na početku serije, upoznajemo se sa ženom po imenu Freya (Teresa Palmer) koja živi skupa sa svojim sinom, Billyjem (Flynn Wandin), u kući na jezeru, skoro pa na osami. Sve izgleda kao da Freya svjesno želi da bude odvojena od „ostatka civilizacije“. Zašto to želi? Da bi odgovorili na ovo pitanje, moramo se vratiti na sami početak – prije uvodne špice – prve epizode ove serije gdje vidimo kako jedna djevojčica, Sara (Lily LaTorre), biva kidnapovana od strane, moglo bi se reći, krajnje neobičnih osoba koje podsjećaju na one malce iz filma Johna Carpentera iz 1995. godine, Village of the Damned. Tačnije, ovdje se radilo o jednom malcu, tj. djevojčici od nepunih 14 godina po imenu Amy (Julia Savage) koja je namimila Saru u kombi. Sara biva naglo uvučena u isti, te, na poslijetku, drogirana i u skoro pa nesvjesnom stanju biva odvezena na tada nepoznato mjesto.

Radnja ove serije, kao i ona u knjizi, je nelinearna, te na samom početku se upoznajemo sa ovom vrstom naracije. Govoreći o filmovima, ali i o serijama, koji obuhvataju postmodernistički period - gdje se nelinearni način pripovjedanja daleko češće koristi nego u ranijim periodima kinematografije, moramo naglasiti da su kreatori ove serije – Matt Cameron i Elise McCredie – uradili pravi „tarantinovski posao“.

Poznati „tarantinovski efekat“, koji se odnosi upravo na period filmova, ali i serija, snimljenih u zadnjih tridesetak godina, ostavio je jak pečat, te uticao na razvoj, kao i sve češću upotrebu, nekonvencionalne filmske naracije i dan-danas. Tako da, ako bismo ocjenjivali ovu seriju po pitanju dosljednosti i perfekcije ovog načina pripovjedanja, onda bismo rekli da su zadovoljili skoro pa sve kriterije „tarantinovske škole filma“, jer teško je zadovoljiti baš sve kriterije.

U osam epizoda serije The Clearing, ali bez ikakvog ublažavanja ili pretjerivanja, prikazana je „stvarnost“ u kojoj živimo, govoreći na globalnom nivou. Jer ovdje nije riječ o nekoj običnoj grupi ljudi, koja je (ako je u pitanju porodica) u krvnom srodstvu, ili o grupi ljudi koju povezuju slične ideje, hobiji, ili bilo koji drugi čimbenici da bi se pikali kao zajednica. Ne. Ovdje je riječ o jednoj sekti, iliti kultu, kojeg predvodi žena po imenu Adrienne Beaufort (Miranda Otto), instruktorka joge, duhovna učiteljica (sad se moderno kaže „life coach“), reinkarnacija Isusa Hrista, spasiteljka „odabranih“... A ti „odabrani“? Ko su oni?

„Ostani u sjeni, ali nemoj postati nevidljiva.“

To su djeca koje Adrienne, uz pomoć svojih vjernih sluga – uz pomoć svojih „produženih ruku“ – kidnapuje iz porodilišta, te dalje odgaja u Blackmarshu – na udaljenom mjestu ruralnog područja države Victoria, u Australiji. Tu ona svoju djecu – iako im nije biološka majka – priprema za nadolazeći smak svijeta, jer „oni su jedini koji će preživjeti“ – oni su odabrani.

„Zatvori vrata, upali svjetlo, večeras ostajemo kod kuće. Daleko od vreve i blještavih gradskih svjetala, neka sve nestane, samo nas ostavite na miru. I živjet ćemo u nekom svom svijetu. Izgradit ćemo vlastiti svijet koji niko drugi ne može dijeliti. Sve naše tuge ostat će tamo daleko iza nas, i znam da ćeš naći duševni mir. Izgradit ćemo vlastiti svijet koji niko drugi ne može dijeliti.“

Djeci se prvo farba – izbjeljuje uz pomoć Naproa – kosa u svijetlo-plavu/biserno-plavu boju, kako bi se izbrisala „stvarna“ ličnost, te bila zamjenjena drugom – novom - ličnošću, odnosno fasadom, tj. maskom. Djeca ne idu u škole, već ih se podučava od strane članova kulta – njihovih učitelja – u samom domu, Blackmarshu.

„Majko, tvoja ljubav nas povezuje u jednu porodicu. Jedno srce. Zajedno, mi smo ujedinjeni. Sami, mi smo uništeni.“

Djeca su učena da budu odana Majci – a to je Adrienne, kao i da uvijek govore istinu, istinu, i samo istinu. Također, za bilo koji oblik nestašluka, kao i govorenja laži, djeca bivaju kažnjena – fizički i psihički zlostavljana, te zatvarana u podrum. Sa svojih 13, 14 godina, djeca moraju da prođu clearing – odnosno proces duhovnog pročišćavanja (velike su sličnosti ove serije sa slučajevima Sajentološke crkve), tako što prime svoju prvu dozu LSD-a, i onda...

I? Šta biva poslije?

Pssst.

„Ne vidi zlo, ne čuj zlo, ne govori zlo.“

S obzirom da je lik Adrienne baziran na stvarnom liku, a riječ je o Anne Hamilton-Byrne koja je predvodila kult „The Family“ na istom području, oblast Ferny Creek, Miranda Otto (Dead Letter Office, The Thin Red Line, Chilling Adventures of Sabrina) nije imala puno posla oko zamišljanja, odnosno samostalnog kreiranja svog lika, jer joj je isti bio, na neki način, „na dohvat ruke“ i to na sve moguće načine: od reportaža, filmova - dokumentaraca, medijskih isječaka, do novinskih članaka, knjiga, pa čak i mjesta gdje je ovaj kult odgajao svoje sljedbenike – Santiniketan Lodge – koji je nakon racije bio skoro pa devastiran.

Sve u svemu, Miranda je bila dosljedna svom liku, kao i načinu utjelovljenja istog. Ovo isto se može reći i za Teresu Palmer (Warm Bodies, Lights Out, Berlin Syndrome), kao i za Guya Pearcea (Memento, L.A. Confidential, Spinning Man), koji je utjelovio lik Dr. Brycea Lathama. On postaje očaran Adrienne nakon samo jednog susreta, te postaje prvi od nekolicine drugih, vjernih sljedbenika ove prevarantice i kriminalke kojoj je snalažljivost, ali i ucjena, jedan od najjačih atributa i metoda opstajanja, kao i izvršavanja njenog suludog plana.

„Ti meni čuvaj leđa, i ja ću tebi. Znam ti tajne. Držim te u šaci. Jednom kad uđeš, nema nazad.“

Kao i bilo koji kult, ali i bilo koja zajednica ljudi, za koju, šta više, ne bi smjelo biti svojstveno ponašanje koje se pripisuje izričito kultovima, odnosno sektama (a u 21. vijeku je sve češća takva pojava uslijed masovne alijenacije u društvu), i ova je preživjela (na „kultski“ svojstven način opstajanja) vlastiti pad. To je ono što daje ovoj seriji snažnu notu mističnosti i nepredvidivosti. To je ono što tjera gledatelja da nastavi sa gledanjem svih epizoda za redom, a da sa strahom, ali i dječijom radoznalošću, iščekuje istinu – kraj serije – (bes)misao svega, ma koliko uznemirujuća i neočekivana bila.

Velike zasluge idu i za Kate Mulvany, koja je opravdala status glumačkog badass profesionalca još u seriji The Hunters. Tu su naravno i (male) zvijezde u usponu, poput Flynna Wandina, Julie Savage, Jeremyja Blewitta, ali i Lily LaTorre, koja je već pokazala svoj talenat, kao i upornost i predanost ovom pozivu, u filmu Run Rabbit Run.