Novo izdanje Pravo Ljudski Film Festivala predstavlja drugi online festivalski program pod nazivom Naše prošle revolucije, naše buduće borbe koji će biti dostupan u zemljama bivše Jugoslavije od 9. do 13. decembra. Program prikazuje filmove u kojima se revolucije promišljaju, propituju i tako zamišljaju druge mogućnosti. Filmske priče o građanskim pokretima i ustancima pričat će nam kroz osam filmova koji su obilježili neke od najvećih festivala krajem 2020. i početkom 2021, kao i manje poznate kinematografske dragulje koje smo ponosni što smo otkrili.

Prva dva filma programa su sjajni kreativni dokumentarni eseji, inspirirani Jean Luc Godardovim La Chinoise. Za početak reditelj Vincent Meessen donosi nam Samo pokret priču o Omaru Blondinu Diopu koji se povezuje s nekažnjenim državnim zločinom u Senegalu. S druge strane, Omar je u Francuskoj, ušao u povijest kao marksistički aktivist u La Chinoiseu. Danas ga se u Dakaru sjećaju njegova braća i prijatelji dok se domaća omladina igra sudbinom pod nesavršenom sadašnjošću Kine i Afrike. Efrajim Asili u svojoj oblikovanoj drami Naslijeđe prikazuje likove koji pokušavaju raditi na političkom konsenzusu - dijelom temeljeno na Asilinom vlastitom iskustvu u tamnoputoj liberacionističkoj skupini - rad se prepliće s dokumentarnim sjećanjem na oslobodilačku grupu MOVE iz Philadelphije, žrtvu zloglasnog policijskog bombaškog napada 1985.

Još jedan film iz programa koji prati sličan ton, pristup i cjelokupni osjećaj je Povratak u Reims (Fragmenti) Jean-Gabriela Périota. Kroz tekst Didiera Eribona u interpretaciji Adèle Haenel , film priča intimnu i političku priču o francuskoj radničkoj klasi od početka 1950-ih do danas koristeći snimke više od 50 filmova nastalih u Francuskoj u to vrijeme. Bicentenario, film za koji režiju potpisuje Pablo Alvarez Mesa te film Čvrsta barikada na prijelazu Hamdalaye Thomasa Bauera promišljaju na dalekosežne posljedice revolucije. Reditelj Alvarez Mesa u svom se filmu fokusira na 200. godišnjicu oslobodilačkog putovanja Simona Bolivara preko Kolumbije, i naslijeđa koje se održava na životu kroz širok raspon namjernih i nenamjernih rituala sjećanja. Thomas Bauer prati posljedice predsjedničkih izbora u Conakryju u Gvineji 2009. i 2010. iz perspektive 2018. godine, kada je upoznao skupinu mladih tužitelja. Reditelj i tužitelji tako postavljaju probe za hipotetsko suđenje.

Let's Say Revolution

Posljednja tri filma programa pokušavaju rekonstruirati hroniku prošlih vremena rekonstruirajući njezinu melodiju. Prošle budućnosti Johannesa Gierlingera je politička i poetska refleksija o prirodi i učincima revolucija. Uzorno polazište za ovaj esejistički film je Martovska revolucija 1848. u Beču. Što ostaje od revolucije? Kada se smatra neuspjelom te kada i kako se očituju njena postignuća? Revolucija, recimo u režiji Nicolasa Klotza i Elisabeth Perceval dokumentarac je čija je zajednička nit potraga za ljudima kroz epohe i kontinente i čija je pokretačka snaga ples kao umijeće rata i iscjeljivanja za odbijanje i organiziranje otpora tijela i duša. Posljednji film selekcije, Hronike tog vremena rediteljskog dua Marie Iorio i Raphaëla Cuoma slijedi pretragu za melodijom koju je prijatelj podijelio sa autorima prije 15 godina, dok su skupa putovali između sjeverne Afrike i Sicilije. Kao sezonski radnik iz Tunisa, koji je živio na Lampeduzi, Abdelhamid je postao svjedokom transformacije jednog graničnog režima u novi, koji proces ograničavanja smješta u južnu Evropu.

“Kada je forma odabrana, ona se može promijeniti, a to možemo nazvati revolucijom. Filmovi u ovom programu istražuju nove revolucionarne forme koje prepoznaju, ali također propituju i iznova osmišljavaju prethodne. Sada kada herojski popravak više nije uvjerljiv, čemu možemo težiti? Koji su politički horizonti mogući kada su institucije moći izgubile legitimitet, a kapitalizam je komodificirao čak i apokalipsu? Kroz ove filmove se naslanjamo na druga moguća društvena tijela, pa “nemojte se ozlijediti, još smo tu”, “oni kažu kriza, mi kažemo revolucija”. - navodi Adrianna Quena programska selektorica festivala.

Šesnaesto izdanje Pravo Ljudski Film Festivala velikodušno je podržano od strane Nacionalne fondacije za demokratiju (Vašington) i mnogih drugih partnera, dok je specijalni program Više od svega, željela sam još malo ostati – suvremeni brazilski film uz podršku Ambasade Brazila u Bosni i Hercegovini.

Za sve informacije o dostupnosti filmova, kao i svim ostalim festivalskim aktivnostima, pratite web stranicu pravoljudski.org, društvene mreže i hashtagove #plj16 i #pravoljudski16.