24. SFF: Antonio Nuić – Mali

Piše: Nino Romić

Razgradnja jezgrovite porodice kao (ne)posredna tematika 24. SFF-a se nastavlja i međunardnom premijerom hrvatskog filma Mali. U režiji i po scenariju Antonia Nuića, Mali prati živote oca i sina pod sjenom majčine sve bliže smrti. Otac, Franjo (Franjo Dijak) je osuđeni (i navodno rehabilitirani) diler koji vodi sudsku bitku s roditeljima supruge za starateljstvo nad njihovim sinom, naslovnim Malim. Naslov filma je poslovična crvena haringa, budući da je Franjo, Frankie, ustvari glavni lik i pokretač gotovo svih važnih trenutaka u filmu. Štaviše, Mali započinje Franjinom pažljivo argumentiranom filipikom pred školskim službenicama, u kojoj njima i publici razlaže razlog zašto traži starateljstvo nad sinom, uprkos činjenici da je on, kao osuđeni diler, nepovlaštena strana u postupku.

Frankie priznaje, a film to dalje dokazuje, da nije dobar čovjek, ali da unatoč tome jeste dobar otac. Frankie i Mali imaju poseban odnos, te interakciju na nivou koji njegovi djed i baka ne mogu doseći, a kamoli nadmašiti. S druge strane, Franjo se nije odrekao svojih veza sa kriminalom. Sasvim suprotno javnim iskazima, on potražuje još dublje povezivanje s tim miljeom. Tako danju trenira Malog u šahu, dok noću uživa u narkoticima i spletkari oko novih mogućih poslovnih prilika. S izgovorom da želi proslaviti svoj četrdeseti rođendan, Franjo poziva svoje prijatelje (ekipu našoj publici uglavnom poznatih glumaca) na roštilj i uživanje na selu. Naravno, proslava rođendana je tek paravan za gore napomenutu poslovnu priliku.

Scene Frankieja i ekipe na okupu su zaista među najboljim prizorima duhvitosti koje smo imali prilike vidjeti do sada na 24. SFF-u. Karakternih interakcija je na pretek, a navedene su izuzetno prirodne i prožete dojmom da se likovi ekipe zaista dugo poznaju. Šlag na vrhu torte je svakako scena u kojoj alkoholizirani i napušeni članovi ekipa redom nabacuju naočale za umjetnu stvarnost i okušavaju se u video-igri. Slabiji vid filma je veoma nenadahnut antagonist. Njegovo postojanje je svakako opravdano i potrebno za vrhunac filma, ali lik posrijedi (osoba koju je Frankie zakinuo u nekom trenutku u svojoj prošlosti) jednostavno ne ostavlja dobar utisak.

Naročito ne naspram Franje, Malog i ekipe, koji su živi i stvarni likovi unutar filmske stvarnosti Malog. Ipak, to je tek jedna škripava komponenta u inače dobro podmazanom stroju. Izričite preporuke se teško zavrijeđuju u vrijeme festivala krcatog premijerama i projekcijama zvučnih naslova, ali Mali bez sumnje zaslužuje jednu takvu preporuku. Pored premijere 12. augusta u podnevnom terminu, Mali igra i u noćnom u 22 sata, te 14. i 15. augusta. S tim na umu, posavjetujte se sa svojim rasporedom i pronađite odgovarajući termin za gledanje.

Prethodna
24. SFF: Paul Dano - Divlji život
Sljedeća
24. SFF: Florin Șerban - Ljubav 1. Pas