Piše: Sead Vegara

U današnje vrijeme snimiti animirani film bez ijedne progovorene replike ili dijaloga predstavlja zbilja zahtjevan zadatak. Da zna u šta se upušta, latvijski animator, kompozitor, scenarista i reditelj Gints Zilbalodis pokazao je sa ostvarenjem Flow (Poplava, 2024) u kojem je u sat i 25 minuta napravio upravo to. Uspio je bez dijaloga i samo slikom voditi naraciju. Isprva vam se može učiniti i (po)malo pretencioznim, ali kada jednom krenete gledati Flow jednostavno ste zarobljeni u svijetu, možda ne baš tako bogate i inovativne animacije, ali zato kvalitetne priče.

Poplava; režija: Gints Zilbalodis; 2024.

IMDb rejting: 7.9/10

Rotten Tomatoes rejting: 97%

Detalji i sitnice u Poplavi su ono što vas očara i bez daljnjeg ostave bez daha. Animacija je na jedan izvjestan način jednostavna i iako nema to bogatstvo kakvo smo naučili dobijati od digitalnih lutkara iz Pixara, pruža zanimljiv uvid u jedan svijet stvoren sa ciljem da zabavi, opusti i ponudi bijeg od briga svakodnevnice. Sve počinje sa crnom mačkom (pretpostavljenim lošim omenom), koja tumara šumom u kojoj će se susresti sa čoporom pasa, naletjeti na krdo jelena, prošetati kroz kuću na osami sa misterioznim kipovima mačaka... Sve dok naslovna “poplava“ ne prekrije cijelu šumu i dalji svijet. U čamcu koji pluta vodenom stihijom mački i dabru (koji upravlja čamcem!) pridružiti će se lemur (sa kolekcijom drangulija), jedan iz čopora pasa (labrador) i ptica slična čaplji (u biti jedna endemska vrsta ptice). Takva će ekspedicija proći kroz potopljeni svijet srećući i dolazeći u kontakt sa raznom što vodenom što kopnenom faunom, životinjama koje ne govore, ali se baš i ne ponašaju poput pravih životinja.

Toliko deskriptivan scenarij, ispisan rukom reditelja Zilbalodisa i koscenariste Matīssa Kažae, prenesen je u digitalne pokretne slike na način da animacija karaktera pomalo sliči onoj iz (boljih) videoigara sa gotovo fotorealističnim prikazima prirode. Zlobnici bi rekli da je CGI animirani film Flow na razini prekrasnog (!) screensavera i vjerovatno ne bi ni bili daleko od istine. Samo što je ovo stručno i vješto skrojen komad animacije u koji se mogu učitati mnogi dan-danas važni postulati.

I upravo ono što ga čini različitim u odnosu na standardne animirane filmove jeste odsustvo bilo kakvog dijaloga i klasične naracije, gdje Zilbalodis pronalazi suptilnost u malim momentima, nasuprot važnim po(r)ukama. Možda ne toliko vizuelno privlačan, ali sasvim dovoljno da dopustite sebi 85 minuta odmora od stalnih svakodnevnih obaveza uz TV ili ekran kompjuterskog monitora.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje