Mafia Mamma: Žalostan pokušaj povratka rediteljice

Mafia_Mamma1684240666.jpg Piše: Sead Vegara

Kada vidite sami font kojim je ispisan naslov filma Mafia Mamma (sami naslov!) jasno vam je kao dan da će tu biti dosta referenci na, prema nekima, najbolji film u historiji kinematografije, The Godfather (Kum, 1972). Naravno, i njegov još bolji nastavak The Godfather Part II (1974). Na “trojku“ se (toliko) ne referira, iako mu je po kvalitetu (?) bliži od pomenuta dva filma. Te reference, iako prema svojoj prirodi komične, baš vas i neće ostaviti nasmijane. Toliko očite da ne možete, a da ih ne primijetite, ostaće tek puki pokušaj omaža.

Mafija mama; režija: Catherine Hardwicke; uloge: Toni Collette, Monica Bellucci, Sophia Nomvete; 2023.

IMDb rejting: 5.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 20%

Mafia_Mamma_poster1684240666.jpg Vjerovatno i najuspješnija scena svojevrsne posvete jeste ona u kojoj na pitanje: “Nikad nisi gledala Kuma?“, lik Toni Collett odgovara sa protupitanjem: “Ko će u današnje vrijeme naći vremena za film od tri sata?“. To opet malo zvuči ironično jer današnji filmovi, tj. njihovi reditelji kao da se utrkuju u tome ko će napraviti što duži film, što se posebno odnosi na holivudski štanceraj superherojskih stripovskih storija. Mafia Mamma traje ispod dva sata i za razliku od Marvel/DC “šarenih laža“ zaboravlja se još brže.

Sama premisa filma o Kristen (Collett), Amerikanki italijanskih korijena, koja kao da je sporedni lik u ulozi u vlastitom životu, nakon što sazna da joj je deda Don Giuseppe Balbano (Alessandro Bressanello) ostavio u nasljedstvo vinariju (i još neke poslove), mogla je (i trebala) biti bolje iskorištena. Kristen će nakon što otkrije da je muž vara, odgovoriti na poziv iz Italije, spakovati kofere i zaputiti se u Lazio na dedinu sahranu, te pokušati pronaći svoju vlastitu verziju filma Eat Pray Love. Saznavši da je vinarija samo paravan za nešto što Bianca (Monica Bellucci), odgovorna za sprovođenje posljednje želje Dona, tvrdi da je poput “nevidljive familije“, Kristen će se naći unutar mafijaškog rata.

Kako kaže stara narodna poslovica: “Gdje je puno baba, kilava su djeca“, tako je i u slučaju scenarija za Mafija mamu, koji potpisuje scenaristički trojac: Amanda Sthers, J. Michael Feldman i Debbie Jhoon. Komedija je to koja pretjeruje sa komičnim detaljima – prilično neukusnim šalama, te ne pomaže niti razigrana Collett, a još više odmaže Bellucci, koja kao da se “bori sa glumom“ na engleskom jeziku.

Rediteljica Catherine Hardwicke, nakon obećavajućih indie ostvarenja Thirteen (2003) i Lords of Dogtown (2005), upavši tako u holivudsku mašineriju za pravljenje novca režirala je Twilight (2008) – prema popularnom bestseleru i prvom u nizu Sumrak sage, samo da bi izgubila vlastiti “kompas autentičnosti“. Hardwicke je sa Mafia Mamma pokušala vratiti se u veliku ligu, ali nažalost, uspjela je napraviti upravo to. Žalostan pokušaj.  

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje 

Prethodna
Plus One: Mio oku i lagan za gledanje
Sljedeća
Fast X: Auto-sapunica bez kočnica