MaXXXine: Ako nisi čudovište onda nisi ni zvijezda

Piše: Selma Delić

Šta je opasnije od osobe koja nikad neće prihvatiti život kakav ne zaslužuje? Niko i ništa. A u ulozi te opasne i nezaustavljive osobe – Maxine Minx – se našla glumica Mia Goth, koja je istu utjelovila i u prva dva filma X trilogije (Pearl i X).

“Sve dok u mojoj profesiji ne postaneš poznat kao čudovište, nisi zvijezda.” – Bette Davis

Radnja filma je smještena u 1985. i prati Maxine Minx (Goth), koja živi u Los Angelesu, te se pokušava probiti u Hollywoodu, kao “ozbiljna glumica“. U njen dotadašnji curriculum vitae spadaju porno filmovi B produkcije. Međutim, kako joj vrijeme ističe, te shvata da svijetu nije potrebna još jedna Linda Lovlace, jer parola u porno industriji, kako ističe Maxine na samom početku filma, je “da kad stare, glumice postaju kao hljeb, a ne kao vino“, ona se odlučuje da okuša svoju sreću gdje drugo nego u samom srcu zvijeri – Hollywoodu.

MaXXXine; režija: Ti West; uloge: Mia Goth, Kevin Bacon, Michelle Monaghan, Bobby Cannavale; 2024.

IMDb rejting: 6.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 73%

Dok L.A.-om hara furija zvana “Noćna uhoda“, Maxine također biva uhođena, ali od strane jednog privatnog detektiva, Johna Labata (Kevin Bacon), koji je masno plaćen da provocira, ali i da dovede Maxine do njegovog poslodavca kojem je lično ona daleko sjajnija zvijezda od one koja bi mogla postati jednog dana u Hollywoodu. Međutim, neke zvijezde se nađu na prekretnici – ili da postanu poput Sjevernjače – jedne od najsjajnijih, ali najudaljenijih zvijezda, ili padalice – da padnu i barem ostave žig zvjeri, ili da na kraju ipak sagore u atmosferi i ostanu “nezapamćene“. Dok Maxine sebe vidi kao buduću, najsjajniju, zvijezdu filmske industrije, neko se iza “stvarnih“ kulisa ipak želi pobrinuti da se to ne desi i da Maxine plati za svoje grijehe iz prošlosti, jer, kako kaže čuveni stih pjesme Hotel California, “uvijek se možete odjaviti, ali nikad ne možete otići“.

Moramo priznati da je Mia Goth uradila koliko-toliko dobar posao, barem po pitanju izražavanja onih negativnih emocija kao što su bijes, ljutnja i (lažna) tuga, tj. “lažne“ suze. Sve ostalo, nažalost, spada u glumački prosiječno obavljen posao. Ovo bi se isto moglo reći i za Michelle Monaghan i Bobbyja Cannavalea, koji su glumili LAPD-jeve inspektore za krvne delikte. Mišljenja smo da su Bobbyju daleko bolje legle uloge kao što su bile one u serijama Vinyl i The Watcher. Opet, s druge strane, Kevin Bacon je uradio izvrstan posao po pitanju fizičke transformacije, koja je graničila sa neprepoznatljivošću, a gluma je bila školska: ni za pohvalu, ali ni za kuđenje.

Ono što je važno napomenuti je onaj snimateljski, odnosno prezentacijski dio filma, koji nas, gledatelje, upravo i “vraća“ u osamdesete, gdje je radnja filma smještena. Na prethodnim filmovima ove trilogije su Elliot Rockett (direktor fotografije) i Ti West (režiser i scenarista) u potpunosti prihvatili izgled fotohemijskog optičkog procesa korištenog u filmovima koje su oponašali, ali to nisu učinili snimajući na celuloidu.

Jedna stvar koja je ostala dosljedna kroz trilogiju je digitalno snimanje: sva tri filma snimljena su kamerom Sony Venice i primarno su se oslanjala na fiksne objektive Vantage MiniHawk (iako je jedna istaknuta iznimka bila upotreba Canon K35 zum objektiva s periodičnom preciznošću za “film unutar filma“ koji se koristio u filmu X) . To je značilo da je saradnja s koloristom i rad s LUT-ovima bila ključna za stvaranje različitih izgleda.

Na filmu MaXXXine, Rockett je sarađivao s koloristom Tomom Pooleom na razvoju LUT-a prije produkcije koji je uhvatio dinamički raspon boja, strukturu zrna, defokusirane slike i halaciju (kada se svjetlost odbija kroz materijal filma i izlaže druge dijelove emulzije, uzrokujući da svijetla područja okvira omekšaju i procvjetaju) što bi bilo uobičajeno za film snimljen na 35 mm, kao što i jeste svojstveno filmovima snimanim upravo u periodu osamdesetih.

Ono što je također još važno za spomenuti kao zanimljivost jeste to da su se zaista i dešavala serijska ubistva u L.A.-u, period od sredine 1984. do sredine 1985. godine, a napadač je imao nadimak “Noćna uhoda“ (Night Stalker). U pitanju je bio Richard Ramirez, zbog kojeg je masovna histerija u SAD-u, zvana satanic panic, dosegla svoj vrhunac, a jedna od njegovih žrtvi se zaista i zvala Maxine, tačnije Maxine Zazzara.

U svakom slučaju, posao direktora fortografije je besprijekorno obavljen. A ako niste gledali prethodna dva filma ove trilogije, obavezno ih pogledajte, mada nisu toliko relevantni za razumijevanje, odnosno za praćenje ovog zadnjeg filma u nizu. MaXXXine će sa sigurnošću i to u veoma kratkom vremenskom periodu napuniti kino-blagajne, te ne sumnjamo da će ovaj film biti i odskočna daska i za neke koji su ostvarili značajnije uloge nego u svojim prethodnim filmovima, kao što je pop-rock pjevačica Halsey.

Prethodna
Beverly Hills Cop: Axel F - Murphy se vraća u velikom stilu
Sljedeća
The Count of Monte-Cristo: Pisana riječ protiv pokretnih slika