Piše: Sead Vegara
Znate li šta je problem sa muzičkim biografskim filmovima koji traju preko dva sata? Problem je taj što vam je na kraju filma u gotovo potpunoj magli sami početak, tj. dobar dio priče koji bi trebao biti zanimljiv. Sva sreća svejedno sjećate li se početka, jer najnoviji muzički biopic Michael koristi standardnu matricu “od trnja do zvijezda“, te donosi sterilnu priču o Kralju popa – Michaelu Jacksonu sa plošnim i jednodimenzionalnim likovima od kojih niti jedan nema izgrađen karakterni luk. Onima neupoznatim sa pričom Michaela Jacksona, film se može učiniti i (sigurno) izgledati zanimljiv što opet treba zahvaliti bogatoj produkciji, dok će bolji poznavatelji djela i lika Kralja popa ostati zapanjeni koliko površno film nudi portret omiljenog Jacksona.
Michael; režija: Antoine Fuqua; uloge: Jafaar Jackson, Colman Domingo, Nia Long, Miles Teller; 2026.
IMDb rejting: 7.7/10
Rotten Tomatoes rejting: 39%
Kao i većina biopica i ovaj kreće sa pričom o djetinjstvu, ovdje je u pitanju porodica Jackson koju čini petero braće – postaće poznati po imenu “The Jackson 5“ kao muzički sastav – i sestra, posesivni, kontrolirajući otac Joseph (Colman Domingo), te brižna majka Katherine (Nia Long). Kao mali, Michael mnogo više dolazi do izražaja u performansu Julianoa Kruea Valdija, u njegovom debiju pred kamerama, i ima značajnu minutažu u filmu i scenama koje se tiču početaka sastava “The Jackson 5“. A kao odraslog, Michaela glumi njegov nećak Jafaar Jackson, također naturščik, koji gotovo savršeno kanališe energiju Kralja popa i vjerovatno je uz produkciju i najbolja stvar vezana za ovaj biopic.
Nije u potpunosti objašnjena opsesija oca Joesepha zašto žestoko želi život svog sina Michaela držati pod kontrolom, osim činjenice da ga želi iskoristiti na svaki mogući način, te još i više detalj da Michael želi raditi sam i imati solo karijeru. Ostaloj četvorici braće i sestri nije posvećeno niti trunke pažnje, a majka je uspostavljena kao brižna i odana osoba, mada ni ona nema značajniju minutažu. To sve opet ne mora niti treba biti u fokusu, ali bi znatno poboljšalo film donijevši mu potrebnu dozu ozbiljnosti. Ovako, priča je isprana, ofucana i providna, ali zato isproducirana uz sve moguće pogodnosti muzičkog biografskog filma o jednom takvom umjetniku kakav je bio Michael Jackson. A on je zaista bio jedinstven.
Reditelj Antoine Fuqua je vjerovatno izvukao najbolje od scenarija koji potpisuje John Logan (Gladiator, 2000), čiji se rukopis osjeti u nagomilavanju i potenciranju Michaelovih hitova ubacujući ih u film i stvarajući utisak da posmatramo životnu priču Kralja popa kroz selektiranu playlistu. Iako kraj filma nagovještava nastavak u kojem bi se obradio dalji i onaj kontroverzni dio Michaelovog života, u ovom smo imali priliku vidjeti vječitog dječaka orobljenog za njegovo djetinjstvo i mladost provedenu pod stalnom paskom posesivnog patronizirajućeg oca. U biti, fanovi će se zadovoljiti sa “u-rukavicama“ odrađenim biopicom Kralja popa, dok će kritičari kao i uvijek pronalaziti nedostatke i negodovati. Kako kaže stara narodna poslovica: “Nije se rodio ko je svima ugodio!“
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
