Piše: Nisad Selimović

U sarajevskom kinu Meeting Point sinoć je održana specijalna projekcija pobjedničkog dokumentarca 20. Sarajevo Film Festivala, filma Goli, hrvatske producentice i debitantice u svijetu režije Tihe K. Gudac. Domaćini projekcije bili su Sarajevo Film Festival i Ambasada Švicarske u BiH koji su i ovim događajem nastavili višegodišnju saradnju u promoviranju dokumentarnih filmova inspiriranih različitim aspektima ljudskih prava. Rediteljski prvijenac Tihe K. Gudac intimna je priča o njenoj porodici, koja u pozadini ima dešavanja na Golom otoku. Njen djed je, naime, bio zatočen četiri godine na mjestu gdje su slani neprijatelji režima, ali nikada o tome nije progovorio sa ostalim članovima porodice. Iako je svoju tajnu odnio u grob 1992., to rediteljicu nije spriječilo da se uhvati u koštac sa očito, vrlo bolnom temom.

Produkcija filma traje šest godina. Snimali smo nekoliko godina, montirali nekoliko, i uopće nisam znala kuda idem kada sam počela snimati. Ali, uz pomoć producenta i sjajnog montažera, uspjeli smo ispričati priču koja ima jasan početak i kraj, kazala je rediteljica u sesiji pitanja i odgovora nakon projekcije.

Gudac ističe da joj nije bila namjera stvarati političke konotacije u filmu.

Zatočeništvo mog djeda i mnogih naših porodičnih prijatelja je meni bila misterija, i sve što sam znala da djed ima neke ožiljke na tijelu za koje nismo znali kako su nastali. Bila sam vrlo bliska s njim, kao i sa bakom, te sam se upustila u istraživanje. Vrlo brzo sam otkrila da on nije bio jedini, ali i da drugi, za razliku od njega, su bili spremni pričati o tome, ističe Gudac.

Film je inače vrlo jasno snimljen i pomenuti nedostatak vizije se ne osjeti dok se smjenjuju kadrovi. Rediteljica se nije libila upuštati ni u žive dijaloge ispred kamere, kao na primjer, sa svojom majkom, što daje filmu dodatnu autentičnost. Također, film obiluje arhivskim fotografijama njene porodice, i prosto je nevjerovatna sreća da takva zaliha uopšte postoji, a kamoli koliko je pomogla realizaciji filma. Bez tih crno-bijelih zapisa, film ni u pola ne bi bio to što jeste. A radi se, zaista, o kvalitetnom dokumentarističko-istraživačkom djelu.

Nisam htjela film slati u distribuciju dok ga ne pogledaju svi akteri. Svi su se složili da je dobar, i onda je krenuo sa prikazivanjem. Još je mlad i tek nam predstoje putovanja po festivala, nadam se, zaključuje rediteljica.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje