Seventh Son: Totalno generičan fantazijski film

seventh-son-1Piše: Mirnes Alispahić

Znate onaj osjećaj kada pogledate foršpan za film, oduševite se kao malo dijete, možda malo i pišnete u gaće od radosti jer imate osjećaj da ćete, kada film konačno izađe, pogledati nešto što će vas izbaciti iz cipela i ostaviti u oduševljenju i nadi da postoji bolja budućnost za sedmu umjetnost? Pogledate i spisak glumaca u filmu, osmijeh na vašem licu se širi, kap-dvije mokraće cure niz nogu; imena scenarista uzrokuju dodatnu ekspanziju vašeg osmijeha, u vaše gaće više ne kaplje mokraća već curi, a onda nakon imena reditelja osmijeh vam je zategnut preko lica tako da vam glava liči na Skeletorovu, a niz noge vam ide potop mokraće ravan onome iz vjerskih knjiga. Vašem oduševljenju nema kraja. I onda pogledate film.

Sedmi sin; režija: Sergej Bodrov; uloge: Jeff Bridges, Ben Barnes, Alicia Vikander, Kit Harington, Olivia Williams, Antje Traue, Djimon Hounsou, Julianne Moore; 2014.

IMDb rejting: 5.5/10

Rotten Tomatoes rejting: 13%

Umjesto osjećaja da ste pogledali nešto najzabavnije u posljednje vrijeme, imate osjećaj da ste bespovratno izgubili stotinjak minuta svog vremena koje, nažalost, više ne možete vratiti. Ako ste pravi peh, film ste pogledali u kinu i želite refundaciju svog novca, ali ga možete halaliti. Ako ste imali sreće, pogledali ste ga u samoći svog doma, po mogućnosti sami, da ne biste i drugima upropastili život, a onda ste zapalili medij na kojem ste ga gledali i pepeo rasuli na sve četiri strane svijeta. E takav osjećaj imate kad pogledate film Seventh Son, adaptaciju romana „Baukov šegrt“ (The Spook's Apprentice) Josepha Delaneyja. Strašna postava glumaca sa imenima poput Julianne Moore i Jeffa Bridgesa, scenaristi Charles Leavitt i Steven Knight koji iza sebe imaju ostvarenja poput filmova Blood Diamond, Dirty Pretty Things i Eastern Promises, i cijenjeni evropski reditelj Sergej Bodrov, solidni specijalni efekti, odlična fotografija i… mućak. Film dosadan da ne može dosadniji biti, mrtvo puhalo. Film čiji foršpan pogledate, obradujete se, i tu stanete. Ne idete dalje. Ovo je dokaz da džaba vam dobri glumci, dobri scenaristi i reditelj kada je krajnji produkt više nego generičan i bljutav. Zapravo, ponekad vam se čini da gledate film Uwea Bollea. Šljašti na sve strane, zvučna imena, a film loš toliko da kopate oči kašikom za čaj.

seventh-son-posterPočnimo od priče. Koliko sam mogao skontati, film jedva da ima dodirnih tačaka sa knjigom i predstavlja neku mješavinu više knjiga iz serijala, a ne samo adaptaciju prvu knjigu. Priča prepuna rupa, neobjašnjenih stvari, jednostavno preskočenih kao da su svima jasne. Glumačke izvedbe se uglavnom kreću od onih daj da to odradim, pokupim lovu i idem do otkud ja ovdje. Jedino se izgleda Julianne Moore zabavljala sa svojom pretjeranom izvedbom Majke Malkin dok je Jeff Bridges jednostavno kopirao svoju izvedbu iz filma R.I.P.D., nešto zabavnijem filmu od ovoga. Bodrovov film ima lijepu fotografiju, fine scene borbi, izgled bića mu je donekle zanimljiv, ali mu je ritam neujednačan da boli. Da ne govorim o tome da se izgleda nije ni potrudio izvući nešto iz glumaca. O razvoju likova da ni ne pričam. Jednostavno vas zaboli uho hoće li neko od njih poginuti ili ne, ko su i šta su. Ipak, mislim da je ovaj film propatio producentsku cenzuru gdje su ga iskasapili kao kakvo janje i servirali ljudima poluspremljen proizvod prepun salmonele. Realno, ne bi mu škodilo barem još pola sata razvoja priče i likova. Naravno i malo truda od strane glumaca, a ne pretjerano glumatanje ili neglumljenje uopće ne bi bilo zgoreg. Sve u svemu, totalno generičan fantazijski film, nedostojan ekranizacije i imena koja se spominju u njemu. Učinite sebi uslugu i zaobiđite ga.

Prethodna
Joe Strummer – The Future Is Unwritten: Buntovnik bez razloga
Sljedeća
Surveillance: Kamera ne pada daleko od tate