The Social Network: Zanimljiv i dosljedan “biopic”

2010_the_social_network_004Piše: Nisad Selimović

Snimiti film o fejsbuku a da ne bude gledan – potpuno nemoguće. Vjerovatno se istim saznanjem vodio i svojeglavi perfekcionista Hollywooda David Fincher, kada je odlučio ekranizovati nezvaničnu biografiju Marka Zuckenberga, vlasnika te čudne virtualne stvari koja zaokuplja vrijeme miliona ljudi širom svijeta, uglavnom iz besmislenih razloga. Film se zove Društvena mreža, snimljen je po scenariju produktivnog Aarona Sorkina, a koji je opet izrastao iz motiva opisanih u knjizi "Slučajni milijarderi" harvardskog genija Bena Mezricha.

Društvena mreža; reditelj: David Fincher; Uloge: Jesse Eisenberg, Rooney Mara, Andrew Garfield; 2010.

IMDb rejting: 7.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 96%

Radnja Društvene mreže teče linearno na dva nivoa i dvije različite vremenske instance. U prvoj pratimo saslušanja povodom tužbi prema gospodinu Zuckenbergu, u kojem ga terete za krađu intelektualnog vlasništva (ideje), te nepoštivanja ugovora o osnivanju kompanije. Druga priča jednostavno pripovijeda o samim začecima fejsbuka, njegovom rastu i kreiranju čudovišta koje sada vrijedi preko 11 milijardi dolara. I to je jedina činjenica koju treba da znate o Društvenoj mreži, koja doista vrijedi pažnje. Svaki vaš klik unutar fejsbuka i samo prisustvo tamo doprinosi bogaćenju nekoga ko već ima previše – to je kapitalizam za adolescentne mase, omladinska radna akcija u kojoj se ne troše kalorije, no bitovi. Megabitovi.

2010_the_social_networkFincher je inače uspio napraviti zanimljiv i dosljedan “biopic”, što bi rekli na zapadu. Njegova posvećenost je očigledna i vrlo direktna. Baš kao da ima nešto privatno protiv “malog” Zuckenberga, on ga u filmu, kroz fizičko prisustvo i solidan performans Jessea Eisenberga (znamo ga iz Lova u Bosni), prikazuje kao malu kapitalističku krticu koja je ljubomorna na prijatelje koje primaju u prestižne klubove i koji na partije odlazi u papučama. A on je u stvari jedan klasični štreber. Zna perfektno skripte i logaritme za izgradnju web stranica, i krađu tuđih podataka sa, također tuđih web stranica, ali nema pojma kako razgovarati s djevojkom koja mu se sviđa. Njegov laptop je njegov ljubavnik. Ili je barem tako po Fincheru, ili bolje reći po Sorkinu. Od čovjeka koji stoji iza genijalnog trilera Malo dobrih ljudi i serijala Zapadno krilo, očekivali bi da više poznaje stanje u Bosni od plitke rečenice “tamo nemaju ceste ali imaju Facebook”. Suštinski – i nije mnogo pogriješio. Ceste tipa kakve ih njegova uskogrudnost poznaje mi vjerovatno i nemamo.

Zabavan je angažman pjevača Justina Timberlakea u ulozi Seana Parkera, osnivača Napstera. Mnogi će ostati iznenađeni činjenicom da gospodin Parker zaista posjeduje dionice fejsbuka i da je pomogao u njegovom širenju. Za “lajkati” je Fincherov pristup režiji – ona zaista ne ostavlja prostora razmišljanju i njegovo korištenje različitih realizacijskih postupaka u različitim situacijama osvježava ponekad uspavanu radnju. Vrsni paćenik ka savršenim, on je vjerovatno jedina osoba koja je mogla prikazati Društvenu mrežu iza kulisa na ovaj način i opet ne napraviti nikoga čistim pobjednikom ni gubitnikom. Baš kao i na okupljalištu koje je stvorio, i u Zuckenbergovom životu postoje previranja, samo ih mi nismo vidjeli do sada. Donekle, stvari su jasnije, poslije zabavnog filma. Ali gorak okus nakon gledanja ne odlazi tako lako kao što mi odšetamo iz kina.. Previše tu smrdi da bi bilo ugodno živjeti pod plavim zaglavljem. Možda scena neće ostati upečatljiva kao pogled Brada Pitta na onu kutiju usred pustinje, ali Zuckenbergova akvizicija nove prijateljice na samom kraju Društvene mreže sasvim dovoljno kazuje kako patetična ovisnost taj jadni Facebook zaista jeste.

Prethodna
Sabotage: Rediteljska neodlučnost
Sljedeća
Happy Feet 2: Rasplesani i raspjevani pingvini