Piše: Sead Vegara

Kako znate da je film dobro “ostario“? Onda kada se na svakom novom gledanju “upecate“ na istu foru. To je ta iskra, kojom svaki put kada poželite da se opustite i ismijete, planu i razbuktaju dva ugodna sata gledanja pokretnih slika, kojima ćete bar na kratko zaboraviti na tmurnu i monotonu svakodnevnicu. I to sve na klik miša. Riječ je, naravno, o filmovima Bedtime Story i Dirty Rotten Scoundrels, dok ono što predstavlja treći pokušaj iste priče, “oblačenje stare priče u novo ruho“, nikako nije uspjelo sa filmom koji se trenutačno prikazuje na kino-reprtoaru, The Hustle.

Samo uspješni filmovi se ponovo snimaju. Nikad nisam shvatio zašto. Ne znam nijedan slučaj da je nova verzija isto onoliko dobra kao prvobitni film. Nema te formule koja bi nekome omogućila da ponovo stvori onu jedinstvenu privlačnost koja je doprinijela da neki film bude uspješan. Trebalo bi da bude obrnuto. Baš neuspjelim filmovima, onim zasnovanim na dobrom materijalu, koji su iz razloga nastalih utjecajem vremana, mjesta ili okolnosti, jednostavno nisu dobro prošli prvi put, trebalo bi pružiti i drugu šansu.

                                                                                              John Huston (“Otvorena knjiga“)

Bedtime Story/Dirty Rotten Scoundrels Priča za laku noć; režija: Ralph Levy; uloge: Marlon Brando, David Niven, Shirley Jones; 1964/Prljavi pokvareni prevaranti; režija: Frank Oz; uloge: Michale Caine, Steve Martin, Glenne Headly; 1988.

“Kako je moj stari imao običaj da kaže: ''Nema ljepšeg osjećaja nego prevariti varalicu.''“, replika je Mavericka (Mel Gibson) iz istoimenog filma reditelja stare škole Richarda Donnera u kojem je Gibsonov lik “pratio karte kao da vidi kroz njih“. Bio je to veoma vješto skrojen film, baziran na likovima istoimene TV serije u kojoj se na svojim počecima pojavio i sada već legendarni Clint Eastwood kao jedan od onih omrzlih kauboja gubitnika, pokeraša koje će Maverick (u seriji ga glumi James Garner, dok u filmu Garner poretretira šerifa Zanea Coopera, Maverickovog oca) opelješiti na pokeru. Maverick (1994.) će biti jedan od filmova koji su obilježili devedesete u holivudskoj industriji i zacementirali odnos Gibsona i Donnera (tandem glumac – reditelj će sarađivati na kvadrologiji Lethal Weapon, pomenutom Mavericku i filmu Conspiracy Theory).

Nekoliko godina prije Mavericka, tačnije 1988. reditelj Frank Oz će snimiti fe-no-me-nal-ni remake komedije Bedtime Story (Priča za laku noć) pod nazivom Dirty Rotten Scoundrels (Prljavi pokvareni prevaranti) o dvojici prevaranata koji iskorištavaju slabost(i) bogatih žena. U originalnom filmu Bedtime Story Ralpha Levyja iz 1964. prevarantski duo portretirali su maestralni Marlon Brando i David Niven. Scenarij za to ostvarenje djelo je oskarovca Stanleyja Shapiroa (Pillow Talk, 1959) i Paula Henninga, dok je “drugu ruku“, za remake, uradio Dale Launer. I u jednom i drugom filmu osmišljen je veoma suptilan uvod. Ono što je dobro djelovalo u originalu u tom uvodu dovedeno je do perfekcije u remakeu. Pratimo negodovanje i nećkanje tajnovitog princa (Michale Caine) oko uzimanja biserne ogrlice od “obarene, kuhane i pečene žrtve“ kako bi pomogao svom napaćenom narodu. U kadru se vide samo ruke bogate dame koja drži ogrlicu i pokušava je dati posramljenom princu, imenom i prezimenom Lawrence Jameson (Caine). “Za časne muškarce u Vašoj kraljevini... Oni su preponosni... Za časne i čedne žene u Vašoj kraljevini... I one su preponosne da bi primile milostinju... Onda mislite na dražesnu dječicu... Djeca... Za njih da... Oni će to prihvatiti sa velikom zahvalnošću...“.

Dok se Michael Caine, u ulozi za koju je David Niven postavio standard, očigledno i više nego dobro snalazi, glumačka gromada, vječiti šarmer i playboy, Marlon Brando također daje svoj glumački pečat ulozi vojnka Freddyja Bensona koji će se naći, prvo u saradnji i partnerstvu sa Jamesonom, sve do trenutka kada postane jasno da obojica ne mogu “operirati“ u istom gradu. Stvar će riješiti opkladom da prvi koji uspije dobiti novac od “žrtve“ Janet Walker (Shirley Jones), za koju smatraju da je bogata nasljednica, taj pobjeđuje, a onaj drugi mora napustiti grad. Na kraju, sve će se završiti onako kako priliči jednoj priči za laku noć – sretnim završetkom.

Reditelj Oz i glumac Caine nas u prvih nekoliko scena remakea upoznavaju sa “operacijom obrađivanja klijentele“ u gradiću Beaumont-sur-Mer gdje je sve uhodano i ima svoj ritam; lokalni šef policije (Anton Rodgers) je u igri, kao i batler (Ian McDiarmid). Kad Lawrence u povratku vozom iz Ciriha upozna Amerikanca Freddyja Bensona (Steve Martin) koji svojim metodama, u usporedbi sa njegovim, izgledaju vulgarno i priprosto, odluči da ga se što prije otarasi. Ali, to će već biti teži zadatak. Long story short: dva prevaranta se odluče na opkladu, a meta je bogata nasljednica, Kraljica sapuna Janet Colgate (Glenne Headly) i onaj koji prvi od nje “izvuče“ 50.000 dolara taj je pobjednik, a poraženi će morati napustiti Beaumont-sur-Mer.

Presmiješne situacije i scene u kojima ćete se bukvalno hvatati za stomak od smijeha nešto su što ovaj film posjeduje u velikim količinama, te tako odaje utisak do perfekcije dobro (o)smišljne celuloidne priče. Glumci, svaki ponaosob, Michael Caine posebno i Steve Martin također, neviđeno uvjerljivo dočaravaju svoje karaktere, dok će “meta“ Glenne Headly postati upravo ono neočekivano.

The Hustle Prevaranti; režija: Chris Addison; uloge: Anne Hathaway, Rebel Wilson, Alex Sharp, Nicholas Woodeson; 2019.

Jac Schaeffer koji stoji iza scenarija za film The Hustle (Prevaranti) ne samo da nije iskoristio puni potencijal do sada već dva puta ispričane priče, već je uspio unazaditi ono uspostavljeno u priči. Što je valjalo u prvom remakeu u trećem pokušaju je “palo u vodu“. Dvojica prevaranata u filmu The Hustle sada su prevarantice, Anne Hathaway i Rebel Wilson, u raspodjeli uloga takvoj da je Hathaway sofisticirana Josephine, a Wilson prisprosta Penny.

Sama činjenica da je promijenjen spol glavnih protagonista mnogo toga ima za ponuditi, ali dvije glumice ne samo da nemaju šarma poput svojih prethodnika već i površnost scenarija i rediteljske izvedbe debitanta Chrisa Addisona, stvari su koje bacauju film u provaliju bezličnosti. Hathaway i Wilson imaju čudnu hemiju, nekako prenapadnu i isforsiranu, te su rijetki momenti u filmu gdje ćete se smijati na sav glas, kakav je slučaj sa originalnim filmom i njegovim remakeom.

Postavka priče u The Hustle prilagođena je današnjem vremenu, što znači digitalnom dobu, te se tu gubi i jeftino izgleda trik koji toliko famozno dobro dijeluje u prethodnicima. Mjesto radnje je ponovno Francuska rivijera, gradić Beaumont-sur-Mer, a snage će odmjeriti dvije prevarantice u utrci za novcem (500.000 dolara) internet milionera Thomasa Westerburga (Alex Shrap).

Kopija kopije, The Hustle uopšte ne nudi ništa novo u usporedbi sa prethodnicima predstavljajući potpuni gubitak vremena, jer ako se zaista želite dobro i kvalitetno ismijati pogledajte originalni film Bedtime Story i(li) remake Dirty Rotten Scoundrels.