Piše: Selma Delić
Najnoviji nastavak filmske franšize Terrifier 3 američkog redatelja Damiena Leonea je bio sve samo ne strašan. Istina je da kao jedan slasher film, koji bi trebao natjerati gledatelje na “skretanje očiju na drugu stranu“ ili pak mahnito izlaženje iz kino-sala radi gastroenteroloških tegoba, Terrifier 3 je, ipak, podbacio u svom “filmskom zadatku“. Film počinje masakrom jedne nasumično odabrane porodice, od strane Klauna Arta (David Howard Thornton). Već se samim početkom dalo se naslutiti da gledatelje čeka još jedna “kopija“ nekog, također, “nasumično“ odabranog – pronađenog – snuff filma koji je poslužio kao morbidna inspiracija za još jedan ovogodišnji slasher.
Terrifier 3; režija: Damien Leone; uloge: David Howard Thornton, Samantha Scaffidi, Lauren LaVera, Margaret Anne Florence; 2024.
IMDb rejting: 7.1/10
Rotten Tomatoes rejting: 76%
Vraćamo se natrag u prošlost, pet godina ranije, gdje Artovo tijelo stiže do psihijatrijske ustanove gdje mu je preživjela Victoria Heyes (Samantha Scaffidi) – sestra jedne od žrtvi koja se kasnije udružila sa Klaunom Artom – upravo “rodila njegovu glavu“. Nakon što ubiju medicinsku sestru i čuvara, bježe u jednu napuštenu kuću, gdje, netom prilika, ubijaju još dvoje ljudi. Sienna Shaw (Lauren LaVera) je puštena iz bolnice i odlazi da živi kod svoje tetke Jess (Margaret Anne Florence), koja živi sa mužem Gregom (Bryce Johnson) i kćerkom Gabbie (Antonella Rose). Siennu još uvijek progone vizije njezinih preminulih prijatelja i trudi se da se ponovo poveže sa svojim mlađim bratom Jonathanom (Elliot Fullam), koji je sada na koledžu i pokušava nastaviti sa svojim životom. Sve to uskoro kvari pojava Klauna Arta, koji sa sobom dovodi “cirkus pakla“ iz kojeg teško da će se Sienna i ostali uspjeti izvući.
Ponovo se redatelj Damien malo zaigrao sa gledateljevom psihom, ali i želucem. Jednom dijelu gledatelja zasigurno ovakve sekvence izazivaju vrstu gnušanja (element gore podžanra horor filma), iako znaju da je “sve laž“, odnosno da je u pitanju igrani film, a ne pravi – dokumentarni i “svjesno“ inscenirani – film. Od prikaza raznih tipova parafilija, poput sadističkog voajerizma i urolagnije, do kanibalizma i zaista realnog prikaza psihopatskog uma, ovim filmom je dat “umjetnički“ prikaz jednog poremećenog društva iz kojeg samo “poremećen um“ može crpiti inspiraciju i, nažalost, istu pretočiti u stvarno životno djelo, gdje život počinje da imitira umjetnost.
Film kao film je imao skoro sve one ključne elemente koje čine jedan slasher: od psihopatskog ubice i bezbroj (nasumičnih) žrtvi, do vaskrsenja tog istog ubice, kao i “glavne djevojke“ čija sudbina je kroz franašizu isprepletena sa onom ubice. Jedino što je ovom filmu nedostajalo, možda upravo u toj najvećoj mjeri, je element koji se zove jump scares. Ili je ipak to do nas?
Terrifier 3 zaista i prikazuje svakodnevne užase – na umjetnički način – koji se dešavaju u cijelom svijetu, ali često mimo očiju šire javnosti. Govoreći o samoj “arhitekturi“ ovog filma, sve pohvale idu na račun ljudi “iza kulisa“, kao i Damienu, ali ne i za one “ispred kamera“. Gluma kao gluma je bila “mlaka“ i graničila je sa amaterizmom. Po svemu sudeći, ovaj film i podsjeća (gluma, režija, scenarij...) na dramu Cirkus Inferno, naravno ne po svom sadržaju, nego upravo po toj samoj arhitekturi, u ovom slučaju filmskoj, zahvaljujući kojoj će ovaj film ipak pasti u zaborav.
