Piše: Sead Vegara

Kanadska rediteljica Chandler Levack radnju svog filma I Like Movies (Volim filmove, 2022) spretno smiješta na sami početak 2000-tih u doba kada su još postojale videoteke kao oaze mira i spokoja istinskih filmofila. Pripovijedajući priču o 17-godišnjaku Lawrenceu (Isaiah Lehtinen), čiji životni moto je sami naslov filma, a san upisati se na NYU, Levack uspijeva kanalisati vlastita iskustva, te ispričati tzv. priču o odrastanju, ili ono što Amerikanci i Hollywood zovu “coming of age story“. Čijenica da je rediteljica Kanađanka i da se radnja odvija u predgrađu Toronta takva je da uopšte nije problem smjestiti je na bilo koje drugo mjesto u svijetu jer bi imalo isti efekat.

Volim filmove; režija: Chandler Levack; uloge: Isaiah Lehtinen, Percy Hynes White, Eden Cupid, Krista Bridges, Romina D'Ugo; 2022.

IMDb rejting: 6.8/10

Rotten Tomaote rejting: 100%

Lawrence sa najboljim prijateljem Mattom (Percy Hynes White) održava tradiciju “Reject's Night“ svojevrsnog rituala na kojem svake subote gledaju komičarsku emisiju “Saturday Night Live“. Nerazdvojni dvojac također je u svojoj srednjoj školi zadužen za snimanje “oproštajnog filma“, kojim će krunisati svoju i maturu ostalih srednjoškolaca, te ih profesor Oleneck (Anand Rajaram) stalno pritišće i požuruje da završe video. Stvari se mijenjaju kada se Lawrence zaposli u videoteci, pandanu (nekadašnjeg) Blockbustera – ovom slučaju lancu videoteka pod nazivom “Sequels“ nakon što naprosto očara menadžericu Alanu (Romina D'Ugo), a prijateljstvo i rad na filmu budu stavljeni na kušnju. Još jedan detalj koji je ubrzao raspad prijateljstva jeste i taj da je Lawrence kategorički odijao da im pri montiranju i snimanju filma pomogne Mattov ljubavni interes, djevojka po imenu Lauren (Eden Cupid).

Narcisoidni i “što na umu to na drumu“ Lawrence, u gotovo savršenoj interpretaciji Isaiaha Lehtinena, takav je lik kojeg naprosto želite “zadaviti vlastitim rukama“. I ne samo to. Što više protiče vrijeme u filmu i redaju se situacije u kojima je njegov lik sve više i više toksičan, jednostavno poželite završti gledanje jer vas umara i nervira. Potpisnika ovih redova sigurno jeste, ali iz čiste znatiželje i (normalno) same prirode posla progurao sam do kraja.

Zaista, film Chandler Levack posjeduje one male savršene momente u kojima prepoznate sebe ili barem neke od situacija kojima ste prisustvovali tokom svog odrastanja i tinejdžerskih godina 2000-tih kada ste pohodili videoteke u potrazi za savršenim filmom/vima za vikend ili bilo koji dan u sedmici. Koji li je samo gušt bio doći u videoteku (ili raditi u jednoj!), naći se pred policama punim pravcatim filmskim draguljima (ili preporučiti neki od filmova koji su na vašoj TOP 5 listi). Sve te detalje i mjesta u vašem pamćenju osvježit će vam rediteljica Levack, koja također potpisuje i scenarij filma I Like Movies, priču ne samo o odrastanju već i mnogo kompleksniju u svojoj srži, takve naracije da bi vas moglo podsjetiti na ostvarenja Clerks (Trgovci, 1994) Kevina Smitha ili High Fidelity (Dućan snova, 2000) Stephena Frearsa.

Volim filmove predstavlja savršen vremeplov kojim će se nove generacije upoznati sa nekadašnjom “verzijom Netflixa“ i načinom na koji se dolazilo do filmova i kako su se nekada gledali.    

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje