Ne možete se oteti utisku da je najnovije ostvarenje Aardman Animationa Wallace & Gromit: Vengeance Most Fowl (Wallace i Gromit: Pernata osveta, 2024) naprosto fenomenalno! Tome u prilog svakako ide činjenica da ćete svo vrijeme trajanja animiranog filma urađenog stop-motion animacijom glinenih lutaka provesti nekontrolisano smijući se uživajući u svakom momentu. Jedina zamjerka, ako se uopšte može nazvati takvom, je ta što Wallace & Gromit: Vengeance Most Fowl traje samo (!) sat i petnaest minuta.
Wallace i Gromit: Pernata osveta; režija: Nick Park & Merlin Crossingham; glasovi: Ben Whitehead, Peter Kay, Lauren Patel, Reece Shearsmith; 2024.
IMDb rejting: 7.7/10
Rotten Tomatoes rejting: 100%
Opet, riječ je o stop-motionu koji iziskuje potpunu predanost prema svakom mogućem detalju, te je i više nego perfekcionistički nastrojeno djelo. Bogatu, lijepu i skladnu animaciju reditelj Nick Park u saradnji sa korediteljem Merlinom Crossinghamom, te naravno armijom ljudi animatora iza sebe, uspijeva dovesti do savršenstva. To savršenstvo se ogleda prvenstveno u načinu na koji je postavka priče Nicka Parka i Marka Burtona, ujedno i scenariste, stručno i zanatski vješto predstavljena u veoma zahtjevnom mediju kakav je stop-motionu animacija, koji iziskuje konstantno pomjeranje i prilagođavanje glinenih likova.
Mnoštvo detalja koji promaknu brzo i u trenu, tek toliko dok trepnete, posveta filmovima koje da bismo pobrojali trebalo bi nam više od prostora koji je namijenjen jednoj recenziji, kompletnom djelu daju definitvno mnogo veće obrise i značaj. Mnogo toga može da se prepozna i uoči u animiranom filmu čija je osnovna po(r)uka da smo previše ovisni o tehnologiji i da u svemu tražimo kraticu ne videći ono što zbilja vrijedi, a to je upravo prijateljstvo i ljubav koju imamo jedni za druge.
Scenarista Mark Burton je već izgrađene likove, koje je još davno ustanovio i kreirao Nick Park, doveo u poziciju da izumitelj Wallace (glas Bena Whiteheada) i njegov oštroumni pas Gromit, moraju da se suoče sa svirepim svezlim supernegatvicem pingvinom Feathersom McGrawom koji će pobjeći iz zatvora – Zoološkog vrta, samo da bi se osvetio i ponovo ukrao veliki plavi dijamant. Wallace je uz negodovanje Gromita, izumio robota baštenskog gnoma i dao mu ime Norbot (glas Reecea Shearsmitha), kojeg će igrom slučaja McGraw iz zatvora reprogramirati i navesti na neviđene nezgode. U priči su se našli i šef policije pred penzijom, Albert Mackintosh (glas Petera Kaya), i mlada policajka Mukherjee (glas Lauren Patel), željna dokazivanja i priznanja.
Ono što se svakako treba naglasiti jeste detalj i činjenica da Nick Park posjeduje tri pozlaćena kipića za najbolji kratki animirani film za svoje stop-motion uratke: Creature Comforts (1991), Wallace & Gromit: The Wrong Trousers (1994), Wallace & Gromit: A Close Shave (1996) te jedan za najbolji dugometražni animirani film, Wallace & Gromit: The Curse of the Were-Rabbit (2005). A da je Nick Park genije to mu se ne može osporiti, te nas još jednom, po ko zna koji put, uspijeva oraspoložiti i nasmijati, a to je upravo ono što nedostaje danas u svijetu.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje