Wedlock: Dok nas eksploziv ne rastavi

Wedlock: Dok nas eksploziv ne rastavi

Wedlock_poster1674490550.jpg Piše: Marko Njegić

Proletjela su već dva ljeta bez Rutgera Hauera, nezaboravnoga glumca za svakog filmofila formiranog u osamdesetima, kad je Nizozemac izgovorio jedan od najcitiranijih monologa i ušao u kolektivnu svijest popkulture. Većina ljudi će se na spomen Hauera sjetiti replikanta Roya Battyja s golubicom u ruci iz Istrebljivača. Međutim, filmofili ga pamte i po Autostoperu, Krvi i mesu, Noćnim jastrebovima, Djeliću sekunde... i Bračnoj sponi (1991.). Wedlock je iza Split Second vjerojatno drugi najpopularniji Hauerov film u domaćim videotekama iz njegove ere s kraja osamdesetih/početka devedesetih. Glumac možda nije dosegnuo status da se u videoteci pita "jel doša(o) novi Hauer", kao "jel doša(o) novi Van Damme", ali tad je bio jamac za sigurnu rentu i solidan žanrovski "B movie" iz sfere znanstvene fantastike/futurističke akcije.

Bračna spona; režija: Lewis Teague; uloge: Rutger Hauer, Mimi Rogers; 1991.

IMDb rejting: 5.9/10

Ako ste vidjeli Hauera na posteru filma, taj se film rentao u videoteci ili išao gledati u kina, nekad i baš tim redoslijedom. SF akcijski triler Bračna spona, prije 30 godina znan i kao Ogrlica ili Okovratnik, najprije je u Splitu eksplodirao u videotekama pa onda (s određenim zakašnjenjem) u kinu "Marjan". Naravno, Wedlock se pogledao u oba formata. Koncept je, jednostavno, bio (i ostao) jako privlačan, premda parafraziran iz uvodnog zatvorskog segmenta nešto starijeg SF trilera The Running Man. Sjećate se futurističkog zatvora iz danas nefuturističke 2017. i 2019. godine Trkača u kojem su Schwarzenegger, Yaphet Kotto i ostali zatvorenici nosili eksplodirajuće ogrlice oko vrata? Ogrlice bi eksplodirale u slučaju bijega zatvorenika tako da oni moraju deaktivirati područje ako ne žele da im glava eksplodira kao u filmu Scanners Davida Cronenberga.

Vidjeli smo na što to sliči kad je jedan nesretni zatvorenik požurio do slobode i izgubio glavu. Zamislite li da je svaki zatvorenik u Running Manu imao svog tajnog "wedlock partnera" i da se nisu smjeli udaljiti jedan od drugoga više od 100 metara jer bi im u protivnom glave prasnule, imate zatvor iz Bračne spone. Upravitelj zatvora Holliday (Stephen Tobolowsky, nezaboravan kao Ned Ryerson u Beskrajnom danu, zapažen i u Oglas donosi smrt) predstavlja futurističku kaznionicu s ogrlicama kao "novi dragulj u institucijama maksimalne sigurnosti" pred zatvorenicima koji se čude kako zatvor ima samo par čuvara i nema ograda. Interesantno da je baš spomenuo "dragulj" s obzirom da je Wedlock režirao Lewis Teague, najpoznatiji po Dragulju s Nila, slabijem, ali zabavnom i spektakularnom nastavku Lova na zeleni dijamant. Holliday će novim zatvorenicima, "sudionicima u eksperimentu", održati demonstraciju bombastičnih ogrlica na primjeru lutki, premda bi bilo štosno da je pokazao scenu iz Trkača.

"Skinuli smo odgovornost s našeg vrata i stavili je na vaše glave", govori Holliday, pita se kome trebaju ograde/čuvari i ističe da nitko nikad nije pobjegao iz njegovog zatvora gdje dolazi i protagonist filma Frank Warren (Hauer). Frank je uhvaćen prilikom pljačke dijamanata teških 25 milijuna dolara, kad su ga izdali partneri, djevojka Noelle (Joan Chen; Posljednji kineski car, Twin Peaks) i prijatelj Sam (James Remar; Ratnici podzemlja, 48 sati). Štoviše, Noelle je sprašila u njega par metaka i pobjegla sa Samom, ali ne i dijamantima koje je Frank uspio sakriti nakon policijske potjere. Kad Frank završi u zatvoru, Bračna spona se odvija kao tipičan "prison movie" sa svim klišejima (maltretiranja dežurnog "bullyja" među zatvorenicima, kažnjavanje junaka boravkom u samici...), uz najveću razliku da su zatvorenici ukrašeni "hi-tech" ogrlicama s plastičnim eksplozivom.

"Hi-tech" ogrlice su daleko najfuturističkiji element filma smještena "negdje u (neodređenoj) budućnosti" koja ni 1991. nije izgledala poput sutrašnjice, kamoli danas, posebice kad vam u oko upadne kino s reklamom za Seagalov akcić Marked For Death iz 1990. godine. Bilo bi bolje da se u Wedlocku reklamirao The Running Man 2, kao što se u Harley Davidsonu i Marlboro Manu iz iste 1991. reklamirao Die Hardest V. No, moguće da je Žigosan za smrt bio interni štos s obzirom da glavni negativac tog filma Basil Wallace ovdje glumi zlikovca koji tlači Franka, prema traženju "pohlepnog sadista" Hollidaya koji je u dogovoru s Samom i Noelle, kako bi pronašao njegovu točku pucanja i otkrio kamo je sklonio dijamante. Ukratko, kao što Bračna spona nastoji biti Bijeg iz Alcatraza i Iza rešetaka, Wallace pokušava naslijediti Sonnyja Landhama iz Lock Up, samo što je Hauer mlakonja u usporedbi s Eastwoodom i Stalloneom, barem dok ne iznenadi tlačitelja i aktivira mu ogrlicu, time i ogrlicu njegova (ne)znana "wedlock partnera" (Denis Forest).

Panika u očekivanju prasnuća glave je opipljiva i... booom, a pomutnju koristi Frankova novootkrivena "wedlock partnerica" Tracy Riggs (Mimi Rogers; Detektiv i dama) i njih dvoje se daju u bijeg protivno njegovoj volji dok im se za petama nalaze ne samo policajci, već i Sam i Noele, očekujući da će ih odvesti do dijamanata. Zatvorski film morfira u kombinaciju ozbiljnog akcijskog trilera tipa Bjegunac i (ne)namjerno komičnog "buddy" akcića jer Frank ne podnosi Tracy/žene otkako je završio s nekoliko metaka u tijelu zadnji put kad je vjerovao jednoj. Ipak, Harrison Ford i protagonisti "buddy" akcića nisu nosili bombu oko vrata kao Frank i Tracy kojima će, ako se razdvoje više od 100 metara, glava eksplodirati ("brak ti to čini").

Bilo je tu štofa i za komediju o braku ("može biti sjajna institucija") i muško-ženskim odnosima na temu "dok nas smrt/eksploziv ne rastavi" ili "ljubi, ali glavu ne gubi". Frank je prisiljen "udovoljiti" Tracy i skočiti s litice kad ona to napravi, oteti drugi bus kako bi sustigao nju u prvome ili smisliti kako će je slijediti u dizalu koje se spušta niz neboder kad ne uspije ući za njom. Ove situacije djeluju puno uzbudljivije na papiru nego na ekranu, zato što ih Teague režira odveć zanatsko-rutinski, bez urođena nerva za akciju, tenziju i futurističku viz(ual)iju. Wedlock je OK, ali čini se manje vizionarskiji, tj. stariji nego što jest u uspredbi s vršnjakom poput Terminatora 2, kao da je film jučerašnjice umjesto sutrašnjice, snimljen sredinom osamdesetih, a ne početkom devedesetih.

Je li producent Branko Lustig (njegova prva holivudska filmska produkcija, dvije godine prije Schindlerove liste) prostudirao "look" epohe Trkača, Oni žive, RoboCopa... ili ne, vizualna patina Bračne spone odiše osamdesetima, kao i cijeli film. Završnica se odvija u napuštenoj tvornici, tu su i prepoznatljivi žanrovski epizodisti poput Granda L. Busha (Smrtonosno oružje, Umri muški, Dozvola za ubojstvo), a čak i negativci izbacuju "one-linere". "Isuse Kriste", povikne Frank kad Sam napuca nekoga. "Ne, ali sam polaskan usporedbom", kaže Sam. Ni Wedlock nije The Running Man, no usporedba mu može laskati.

Danny Trejo u maloj ulozi

Rutger Hauer i Joan Chen glumili su zajedno prije Bračne spone i u filmu The Blood Of Heroes, a u maloj ulozi možete primijetiti Dannyja Treja, a futuristički zatvor posjetili smo i godinu dana kasnije u SF trileru Fortress s Christopherom Lambertom.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

Prehodna
Pogled u prošlost: “One Fine Day“
Sljedeća
Frankie and Johnny: Vjera u neizmjernu moć ljubavi