Piše: Sead Vegara

Od nekadašnje kraljice romantičnih komedija – glumice Meg Ryan, a u spomen na caricu žanra – rediteljicu Noru Ephron, stiže romcom pod nazivom What Happens Later (Šta biva poslije, 2023). Riječ je o ostvarenju u kojem je postavka priče svedena na jedno mjesto dešavanja – nasumični aerodrom u SAD-u, te samo dva lika koja dijele iste inicijale W. D. (William Bill Davis – David Duchovny i Wilhelmina Willa Davis – Meg Ryan)

Šta biva poslije; režija: Meg Ryan; uloge: David Duchovny, Meg Ryan; 2023.

IMDb rejting: 4.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 51%

U samom startu Ryan, rediteljica i jedna od scenaristica filma, pravi metašalu na sam žanr nakon što Bill pokušavajući napuniti mobitel na aerodromu, iz struje isključi reklamu za film koji se prosto zove “Romcom“. Kako se čini, ili ono što Ryan poručuje, jeste da je romcom zaglibio u mutne vode i da je ono što mu treba – povratak na početne postavke. Nažalost, to je tačno. Samo što od Ryan nećemo dobiti film kojem ćete se poželjeti vraćati u onim trenutcima kada od pokretnih slika poželite potražiti malo smijeha i utjehe.

Ono što je na papiru izgledalo kao potentan predložak prema kojem se da snimiti djelo vrijedno gledanja Ryan (ni)je uspjela pretvoriti u film koji plijeni pažnju. Zagrada je namjerna, jer Ryan je sa polovičnim uspjehom stvorila djelo, čijih prvih 15 – 20 minuta, ako uspijete pregurati, zbog ostatka i pukog interesovanja da vidite što će se to (i da li će se išta interesantno) desiti likovima nećete prestati gledati. Likovi Billa i Wille u interpretaciji Duchovnog i Ryan postaju zanimljiviji i zanimljiviji dok vrijeme u filmu protiče, tj. dok na aerodromu čekaju da se ukracuju na letove koji se stalno pomijeraju, a napolju vlada sniježna mećava. Također, ono što Ryan obilato koristi u filmu, na pomalo otrcan način, jeste pozivanje na svojevrsnog sveprisutnog naratora, u biti glasa dispečera na aerodromu (Hal Liggett), koji obavještava o polascima i odlascima aviona, još komantarišući odnos dvoje likova.

Dva lika, prostor za neviđeno nevjerovatnu improvizaciju, raspoloženi glumci, sa svim tim je raspolagala Ryan, ali je na koncu to završilo poput isforsirane uvjerljivosti. Međuigra Duchovnog i Ryan na momente izgleda nazgrapno, na momente učinkovito, a opet na momente priziva i zlatno doba žanra. Iako je učila od nabolje, učenica nije premašila učiteljicu, te ostaje samo žal za propuštenom prilikom i pitanje: “Kakav bi film napravila Nora Ephron?“    

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje