Tribute to

Admir Buljugić: Filmovi se prave radi publike

Razgovarao: Sead Vegara Bh. reditelj i scenarista Admir Buljugić se na filmskoj sceni pojavio ne baš tako davne 2014. godine sa filmom Reket. Bilo je to zanimljivo ostvarenje u kojem su redom nastupili domaći glumci i glumice. Sada, devet godina poslije u kina u BiH je stigao njegov novi filmski projekat koji nosi naziv Efekat leptira. Buljugić progovara o razlozima tolike pauze između filmova, načinu na koji je spremao projekat, radu sa glumcima i općenito o stanju u filmskoj branši.  

Pokušajte se pridružiti zabavi: “The Killer“

Piše: Mirza Skenderagić Iako nije za svakoga, s obizirom da je savremena publika navikla na dinamične i dramatične narative, i iako možda ne donosi veliku ideju kao naslov Sedam, ovaj film se može okarakterisati kao vizuelno remek-djelo, u kojem svaki kadar priča svoju priču, fotografijom, bojama, svjetlom, mizanscenom, u kojem se teško oduprijeti dojmu da se autor jako dobro zabavlja, pa bi se možda samo trebalo pokušati pridružiti zabavi.

Zločinci protiv osnovnih postavki kino-bontona

Piše: Sead Vegara Kao i kod većine stvari koje morate dijeliti s drugim ljudima, u kinu često morate izdržati nepristojna ponašanja ljudi koji na filmske predstave idu prvenstveno zbog socijalne komponente, a ne da na miru sjede i uživaju u filmu.

Viennale 2023: Sačuvati dignitet filma

Piše: Duško Dimitrovski Ovogodišnja međunarodna smotra sedme umjetnosti u Beču protekla je u današnjoj izuzetno teškoj političkoj situaciji u svijetu, a ipak je uspjela sačuvati diginitet filma kao medija umjetnosti kroz snažne savremene filmove.

Schmidt: Dokumentarac o “izbjeglicama u vlastitom gradu“

Razgovarao: Sead Vegara Tragedija koja se dogodila u Hrvatskoj u Petrinji 2020, razaraući zemljotresi, ostavila je mnoštvo porodica bez krova nad glavom. Poznati i priznati hrvatski filmski reditelj Branko Schmidt (Sokol ga nije volio, Đuka Begović, Put lubenica, Metastaze, Vegetarijanac kanibal...) snimio je dokumentarni film Petrinja 12:19 PM za HRT.

Politički korektno tako da postaje besmisleno, vol. 2

Piše: Lejla Panjeta U zadnje vrijeme scenariji djeluju kao da su kompjuterski generisani, bez imalo katarzičnosti ili smislene poruke, pouke ili osjećanja učešća u filmskoj naraciji. Gdje se mogu danas naći ti filmovi, pa makar i politički nekorektni, pa makar i bez specijalnih efekata, oni pravljeni pravim jezikom filma, bez kompjutera, na stvarnim lokacijama, sa pravim statistima i kaskaderima, oni koji su nas ostavljali bez daha, o kojima smo pričali danima, koje smo analizirali i čije smo likove sanjali?

Politički korektno tako da postaje besmisleno, vol. 1

Piše: Lejla Panjeta U augustu 2022. Američka filmska akademija objavila je standarde za reprezentaciju i inkluziju u filmskoj produkciji, distribuciji i filmskoj naraciji. Nezastupljenim grupama, kako su ih nazvali, potrebno je dati više prostora u filmskoj priči, ali i produkciji. Detaljan opis tih grupa dat je u tom dokumentu koji se može provjeriti na njihovoj zvaničnoj stranici.

The Expend4bles: Stallone i “Plaćenici“ trebaju u penziju

Piše: Sead Vegara Reditelj je bio Stallone, a uz Davea Callahama potpisivao je i scenarij, te svakako nije imao namjeru da napravi remek-djelo sedme umjetnosti već ono što najbolje zna i umije, a to je adrenalinom nabijena akcija. Zaplet je bio predvidiv, karakteri i scenarij loši, sve sami klišej do klišeja, sve skupa “toliko loše da mora biti dobro“. Svakako, to nije bila umjetnost i činjenica da Stallone nije shvaćao sebe ozbiljno davala je filmu šarm i prednost da bude zabavan.

Kenneth Branagh po treći put kao Hercule Poirot

Piše: Sead Vegara Opet, ostaje vječito pitanje: “Knjiga ili film?“ Ono na čemu Kennethu Branaghu zaista treba odati počast, jeste činjenica da je sa svakom adaptacijom uspio u namjeri da snimi izvanredno atmosferično ostvarenje. I činjenica da vas nakon odgledanih filmova jednostavno povuče da pronađete knjige Agathe Christie, te se upustite u jedno od najljepših i najmagičnijih iskustava koje sebi možete bez puno brige priuštiti. A to je čitanje!  

Le Prince: Otac filmske umjetnosti za masovnu zabavu, vol.2

Piše: Lejla Panjeta Le Prince je saobraćao na relaciji Amerika, Francuska, Njemačka i Engleska. Brat Albert mu je živio u Dijonu u Fracuskoj, kome je išao u posjetu u jesen 1890. godine. Dvije godine nakon što je izumio kameru i projektor. Iz Dijona je trebao doći vozom u Pariz, a odatle natrag porodici u New York, gdje su tada živjeli Le Princeovi. Međutim, nikada nije stigao u Ameriku.