Tribute to

Izgubljena čarolija originala: “Sto godina samoće“

Piše: Mirza Skenderagić Roman “Sto godina samoće“ Gabriela Garcie Marqueza jedno je od onih remek-djela koje čitatelja momentalno uvodi u čarobni svijet književnosti, uzimajući čitateljsku nevinost i zauvijek mijenjajući ulogu savršeno napisane riječi. Upravo zbog ovoga je nemoguće velika književna djela prebaciti u jedan novi umjetnički medij u kojem se ne bi izgubila čarolija originala, a koji bi uspio pronaći neki novi osjećaj koji ranije nije postojao. 

Tolerancija vs. Ispravnost: “Conclave“

Piše: Lejla Panjeta Film Conclave efektivno istražuje teme moći, korupcije, duhovnosti i ljudskog stanja, čineći ga relevantnim ne samo za katolike, već i za svakoga, i to zbog dinamike vođstva i etičkog donošenja odluka. Preplitanjem ovih tema, film izaziva kritičko razmišljanje i podstiče rasprave o moralnim dilemama sa kojima se suočavaju lideri danas.

Čudovište iz svih kultura “Nosferatu“ (1922, 1979, 2024) vol. 2

Piše: Lejla Panjeta Nosferatu iz 2024. može poslužiti kao priča upozorenja za buduće adaptacije, što ukazuje da vizuelni sjaj i savremene digitalne tehnike, upotreba CGI-a i AI-a ne mogu zamijeniti osnovne elemente koji definiraju efikasnu režiju i narativne tokove. Ovaj film se predstavlja kao značajna studija složenosti prilagođavanja klasika unutar horor žanra. Definitivno ne spada u saosjećajni, niti erotski ciklus filmova o vampirima, ali ne donosi nikakvu novu žanrovsku karakteristiku da bi mogao otpočeti svoj ciklus. 

Čudovište iz svih kultura “Nosferatu“ (1922, 1979, 2024) vol. 1

Piše: Lejla Panjeta Arhetipski uzorci u temama seksa i smrti kroz taboo priču o vampirima sigurnosno su uvezani u grešno zadovoljstvo, a drušveno i individualno neprihvatljivo ponašanje je projicirano na čudovište. Vampiri predstavljaju našu najveću slabost, jer oživljavaju priču o ljubavi i mržnji i ispunjavanju sopstvenog zadovoljstva, bez imalo obzira prema društvu ili instinktima. 

Poetska priroda usporene naracije: “About Dry Grasses“

Piše: Mirza Skenderagić Kako kod Ceylana nikada nema jedne narativne niti koja ide svojim pripremljenim putem, sa eventualnim zaokretom na kraju, tako i Suha trava kreće u jednom, a završava u sasvim drugom ili trećem smjeru, odnosno ne okončava već se samo privremeno zaustavlja. 

“Djeda Mraz u Bosni“ oslikava društveni i politički bh. apsurd

Razgovarao: Sead Vegara Vahid Duraković, po zanimanju profesor sociologije i magistar dramaturgije, pisac je i scenarista iz Bugojna čiji scenarij za dugometražni igrani film Djeda Mraz u Bosni podržan od strane Fondacije za kinematografiju Sarajevo 2013. godine, sada u 2024. konačno je dobio svoj finalni oblik u vidu istoimenog cjelovečernjeg filma u režiji mladog bh. reditelja Emira Kapetanovića