Sead Vegara

“Nosferatu“ i “Psycho“ u posjeti C.G. Jungu

Piše: Lejla Panjeta Nosferatu predstavlja duh straha i neizvjesnosti. Likovi se ne bore samo sa doslovnim vampirom, već i sa svojim unutrašnjim tjeskobama. Sjena se manifestuje u njihovom strahu od nepoznatog, posebno predstavljenog kugom koju Orlok donosi sa sobom dok uništava grad Wisborg. U tom smislu, Murnauov film služi kao alegorija za kolektivnu psihu društva koje se bori sa posljedicama rata i prijetećom bolesti.

Sto godina samoće: Vizija bez oka

Piše: Lara Marković U pukotini između povijesti i mita, između onoga što zovemo stvarnim i onoga što smo odlučili da je izmišljeno, narativ ne počinje pogledom, već osjećajem. Iz te zamućene točke, iz nelagodne bliskosti s onim što djeluje nepoznato, nastaje Sto godina samoće

Materialists: Još jedan biser iz školjke romantične komedije

Piše: Sead Vegara Režiju potpisuje mlada nada i uzdanica žanra Celine Song, Jožnokorejka koja je prije par godina svojim prvijencem Past Lives (Prošli životi, 2023) utabala sebi put ka budućoj kraljici žanra, potvrdivši to svakako sa svojim novim ostvarenjem. Sa novim filmom Materialists Song ne samo da pogađa u centar romanse Kupidovom strijelom, već naprosto daje savršen prikaz nesavršenosti ljubavi i ljubavnih odnosa.

Pogled u prošlost: “Death Proof“

Piše: Sead Vegara Prvi dio filma je snimio koristivši estetiku trash filmova, sve zajedno sa pokretima kamere (Tarantino je sam svoj majstor i ovdje, te potpisuje pored scenarija, režije, glume i posao direktora fotografije), namjerno lošom kvalitetom slike, koja se očituje u iskrzanoj i zrnastoj fotografiji, te prekidima i skokovima u naraciji u vidu gubitka filma (pojedena traka).