Piše: Marko Njegić

Tek su se dva srpska filma prošle godine našla u hrvatskoj kinodistribuciji (megahit Taksi bluz, nagrađivani Teret), a samo se prvi od njih parkirao i u našim multipleksima. Ilustracije radi, u Srbiji je u toku 2019. premijeru imao čak 21 film. Hrvatska publika, dakle, nije vidjela veliku većinu (prošlo)godišnje produkcije popularne srpske kinematografije, posebice računajući da Teret datira iz 2018. Slab je to prosjek, ali možda se ove godine popravi. U hrvatska kina i multiplekse upravo je stigao srpski film 4 ruže, prvijenac redatelja i (ko)scenarista Vasilija Nikitovića koji je na matičnom teritoriju premijerno prikazan u prosincu. 4 ruže nemaju reputaciju kvalitete kakva prati najhvaljenije srpske filmove 2019. kao što su Šavovi, Ajvar, Moj jutarnji smijeh, Realna priča..., no hrvatski distributer je jamačno išao za komercijalnim potencijalom, iskazanim na plakatu.

4 ruže; režija: Vasilije Nikotović; uloge: Miloš Samolov, Boris Milivojević; 2019.

"Prvi film o noćnom provodu u Beogradu", ponosno najavljuje poster za 4 ruže. I eto navlakuše: prva asocijacija na "noćni provod u Beogradu" su "žurke" i "cajke" na "splavovima" na koje vikendom odlaze i mnogi iz Hrvatske. Tko, međutim, uđe u kino s namjerom da se podsjeti na neki prijašnji noćni provod u Beogradu ili pripremi za budući, teško da će dobiti ono što je očekivao na konto plakata. Jer, 4 ruže baš i nisu film o noćnom provodu u Beogradu, tj. provod je sveden na desetak prilično dobro režiranih minuta od njih stotinjak koliko iznosi njegovo trajanje. Nisu ni krimi komedija, kako se reklamira. Prije krimi drama s više komedije nego akcije u odnosu na Južni vjetar, premda se ta komedija uglavnom odnosi na verbalne fore i način kako srpski glumci poslovično sočno izgovaraju "egzotične" riječi na ekavici, nego u punom smislu žanrovske odrednice.

Nikitović je, utoliko, izveo malu subverziju: 4 ruže tipuju na mamurluk nakon izlaska vani pod utjecajem alkohola, a ne pijanstvo na vrhuncu noćnog provoda. U titularnoj kavani njegova filma kritizira se (srpsko/balkansko) društvo kojemu je noć često pametnija od jutra, nipošto ne slavi način (noćnog) života ili životarenja u regiji. Kavana je Beograd/Srbija/Balkan u malom i Nikitović je sit društva koje se nije puno promijenilo od 2009. kao vremena radnje filma i početka nastanka istog do 2019. kad je krenuo u kina. Prošlo je deset godina od pisanja do snimanja 4 ruže koje se, s pauzama, proteglo na čitavu dekadu. Protok vremena je išao na ruku načelno potentno zamišljenom i osrednje realiziranom filmu u smislu vizionarske aktualnosti, ali i ostavio negativnog traga s vidljivim nedoslijednostima ili neujednačenostima u pogledu tretmana karaktera i žanrova ("tarantinovski" krimić/crnohumorni triler, drama, komedija).

Naizgled glavni lik filma je izbacivač kavane 4 srca zvani Tarzan (solidni Miloš Samolov), inače - zanimljivo - došljak s Kosova. Osim što "prepoznaje majmune koji ne smiju ući", Tarzan obavlja i prljave poslove za korumpiranog inspektora za narkotike i političara (Dragan Jovanović, Gordan Kičić) koji su u "dealu" s vlasnikom kavane (uvijek dobri Srđan Todorović), ali je svjestan toga i potajno potkrada novac kako bi s njim pobjegao. Neke monološke ("Sam sebi sam bio Robin Hood...") ili dijaloške dionice ulaze u uho, poput Tarzanova dijaloga s policajcem koji se riješava leševa u stilu "prvo bum, onda pljas" (metak pa bacanje leša u rijeku) i voljan je "tarantinovski" objasniti "Arhimedov zakon". "Eu reka", zaključe dvosmisleno on i Tarzan (možda se "eu" može pisati i štampanim slovima).

Negdje oko polovice filma ranjeni Tarzan postaje sporedni lik, taman kad nam se počeo polako uvlačiti pod kožu. Tarzanovo mjesto iznebuha preuzima njegov kum s Kosova, Beli (Boris Milivojević), koji stiže u Beograd, a takoreći nema ni osnovnu karakterizaciju. Beli se, kao takav, uklapa u dio mozaika s mnoštvom sporednjaka, poput "duge noge, bujne grudi, rujne kose" ljepotica iz provincije u gradskom provodu (raspoložene Jelena Jokić, Miljana Popović, Tara Toševski i Marta Milosavljević), studenta u besparici (Milutin Milošević), mlade glumice (Nada Macanković), astrologinje (Dragana Dabović), gluhonijeme čistačice i samohrane majke (Sonja Kolačarić)... Sudbine svih njih se isprepliću u titularnoj kavani filmua koji će prekasno proključati od istinske redateljske i glumačke energije. Prolongirana scena "žurke" dolazi prekasno da ostavi traga i 4 ruže procvjetaju u nešto pamtljivo.

1581 gledatelj, 55 tisuća kuna

U prvom vikendu prikazivanja u hrvatskim kinima 4 ruže je vidio 1581 gledatelj, a film je zaradio 55 tisuća kuna. Za usporedbu, hrvatski film o noćnom životu u metropoli, Zagrebački ekvinocij, u prvih pet tjedana kinodistribucije sakupio je 3758 gledatelja.