Piše: Sead Vegara

Budući da smo od filmskog studija Warner Bros, koji polaže prava na DC-jeve superjunake, navikli gledati uglavnom loše (Batman vs Superman: Dawn of Justice, 2016), osrednje (Wonder Woman, 2017) i tek ponekad kvalitetne i zabavne superjunačke storije (Shazam!, 2019), njihov najnoviji uradak Black Adam se dočekao sa popriličnom skepsom i rezervama. Ipak, Black Adam je nadasve šarolika epizoda u DC-jevom stripovsko-kinematografskom univerzumu u kojem se srećemo sa superjunacima većim od života.

Black Adam; režija: Jaume Collet-Serra; uloge: Dwayne Johnson, Pierce Brosnan, Aldis Hodge, Sarah Shahi; 2022.

IMDb rejting: 7.1/10

Rotten Tomatoes rejting: 39%

Potpisnika ovih redova, Black Adam poprilično je iznenadio, uspjevši u onoj prvobitnoj namjeri ovakvog ostvarenja, a ta je čista, i u današnje vrijeme sve rjeđa, filmskog zabava. Ima tu dosta šarenila specijalnih efekata, teatralne glume, (za)čudnih obrata i još koječega, ali ono što je sigurno jeste da ćete izaći iz kina sa smiješkom na licu i osjećajem da ste prisustvovali prvoklasnoj predstavi pokretnih slika. Opet, riječ je o tzv. sedam-sekundnom-filmu, a šifra za to je: “Sedam sekundi nakon filma se osjećate dobro i onda sve zaboravljate.“ Da ne bude zabune, tih sedam sekundi će potrajati tek toliko da u priči pri penjanju uz stepenice kina, podijelite komentar sa kolegom koji također sa vama dijeli fascinaciju superherojima: “Smeće! Ali zabavno smeće.“

Naslovnog junaka, kojeg će tek na kraju osloviti onako kako glasi naslov filma, portretira za ulogu rođen Dwayne The Rock Johnson, koji je ujedno i jedan od producenata. Njegov dugo pripremani, dugo očekivani projekat Black Adam u rediteljskim rukama Jaumea Collet-Serrae, sa kojim je glumac sarađivao na prošlom poprilično zabavnom Jungle Cruise (Krstarenje džunglom, 2021), osim što boluje od, za filmove iz DC-jeve baštine, boljke (be)smislenog Zack Snyderovog (Zack Snyder's Justice League, 2021) nabacivanja CGI-em, još je više izrazitiji u slow-motionu.

Naravno, uz te spektakularne slow-motion sekvence trebaju i posebne muzičke numere; u prvom slučaju tu je famozna “Paint It Black“ od Rolling Stonesa, dok drugu upečatljivu scenu prati nenadmašna kompozicija iz spaghetti westerna Sergija Leonea, For A Few Dollars More (Za dolar više, 1965), kompozitora Ennija Morriconea. Izgleda da je Collet-Serra u tkivo svog novog filma pokušao utkati mnoštvo detalja iz njemu (naj)dražih filmova, poput momenta kada dejčarac Amon (Bodhi Sabongui) na skejtu prolazi gradom hvatajući se za automobile, baš poput Martyja McFlya (Michael J. Fox) iz Back to the Future (Povratak u budućnost, 1985), ili momenat kada se na TV prikazuje Leoneov The Good, The Bad and the Ugly (Doba, loš, zao, 1966).

Priča počinje u davna vremena u carstvu Kahndaqa kada se sukobe, od bogova (istih onih koji su podarili moći Shazamu!) nagrađen Teth-Adam (Johnson), i car tiranin Ahk-Ton (Marwan Kenzari). Teth-Adama će u današnjem vremu slaviti kao osloboditelja, ali Kahnadaq će biti okupiran stranom silom, sve do momenta kada se Teth-Adam oslobodi iz svoje grobnice, te polako počne shvatati šta treba da radi i kako da koristi svoje moći. DC ima svoje junake koji su ekvivalent Marvelovim, a bit će vam jasno u samom startu koji je parnjak kojem. DC kaska za Marvelom, ali ipak napreduje. Živi bili pa vidjeli!