Bleeder: Univerzalna neorealistična nota

BleederPiše: Marinela Domančić

Kamera “šetka” ulicama nepoznatog grada. Pratimo nečiji hod, cipele, noge, uskoro vidimo i neobrijano lice i saznajemo da je to Leo. Rez. Muzička podloga se mijenja, ali upoznavanje sa likovima se nastavlja. Svaki put kada u kadar ulazi nova osoba, muzika znalački prati i podcrtava osnovne crte njenog karaktera. Vrijedi napomenuti da će muzika u pozadini cijelo vrijeme ostati ne samo izvrsna, nego i perfektno uklopljena u zbivanja koja ćemo posmatrati. Leo i Louise žive zajedno u vezi koja je možda nekad i bila sretna. Sa saznanjem da će postati roditelji, njihov se odnos iz temelja poremeti zato što se Leo ne može pomiriti sa nagoviještenim očinstvom. Problemi započinju besmislenim prepirkama oko rasporeda i premiještanja stvari u stanu, nastavljaju se prvim fizičkim nasrtajem Lea na mladu ženu, a završavaju njenim premlaćivanjem. U obiteljske razmirice se, nepozvan, upetlja i agresivni, rasistički nastrojeni Louisein brat Louis, koji se brutalno obračunava sa nesuđenim zetom.

Okrvavljeni; reditelj: Nicolas Winding Refn; uloge: Kim Bodnia, Mads Mikkelsen, Rikke Louise Andersson, Levino Jensen, Liv Corfixen, Zlatko Burić; 1999.

IMDb rejting: 6.7/10

bleeder_Paralelno pratimo radnju na još jednom planu. Lenny, mladić koji radi u ogromnoj videoteci sa Kitjom, živi u svijetu filma i nije u stanju razgovarati ni o čemu drugom. Kako gleda po 10-12 filmova sedmično, njegovo poznavanje filma je zbilja impresivno, ali u običnim, svakodnevnim razgovorima, ne snalazi se baš najbolje. Zagledao se u Leu, radnicu u obližnjem fast food-u, i jedva nekako se odvažio da ju pozove da izađe s njim. U kino, naravno. Stidljiv i snebivljiv, samo je virio iza ćoška djevojku koja ga je uzalud čekala, ne usuđujući se da se pojavi na svom prvom sastanku. Lea čita knjige i mašta o ljubavnoj priči kao iz romana. Hoće li njen princ biti Lenny?

Još svojim prvim filmom Pusher, snimljenim 1996. godine, mladi Danac Nicolas Winding Refn pobrao je značajan broj međunarodnih priznanja a sve su prilike da će se isto desiti i sa ovim filmom. Rasna netrpeljivost, nasilje, bijeda i općenito nerazumijevanje između glavnih junaka drže tenziju konstanto visokom, a scene prenošenja AIDS-a putem krvi na trenutke izazivaju čak i gnušanje. Rezovi su znalački izvedeni i u pravo vrijeme usmjeravaju pažnju sa jednog lika na drugi. Činjenica je da bi se zbivanja ovog filma mogla smjestiti u bilo koji veliki svjetski grad daje mu, i pored snažnog osobnog rediteljskog pečata, univerzalnu neorealističnu notu.

Prethodna
Kick-Ass 2: Znatno slabiji nastavak
Sljedeća
Mortal Instruments: Stari sastojci – novi recept