Piše: Sead Vegara
František Čáp, rođen 7. decembra 1913. u mjestu Čachovice, češki je reditelj i scenarista koji je u periodu od 1939. do 1970. snimio 34 filma, što igrana ostvarenja, što TV filma. Čáp sa diplomom agronoma u domovini je, sa 26 godina, slovio kao jedan od najmlađih filmskih debitanata na svijetu, te je ostvario respektabilnu rediteljsku karijeru.
Kao mladi češki sineasta za vrijeme Drugog svjetskog rata, i nakon, Čáp je režirao nekoliko filmova, uglavnom romantičnih drama i melodrama među kojima se najviše izdvajaju muzička melodrama Noćni leptir (Noční motýl, 1941) za koju je dobio nagradu na Venice Film Festivalu, te ratni triler Muškarci bez krila (Muži bez křídel), jedan od filmova koji su 1946. podijelili Grand Prix na tek uspostavljenom festivalu u Cannesu (ravnopravno priznanje dobili su Kratak susret Davida Leana, Rim otvoreni grad Roberta Rossellinija i Pastoralna simfonija Jeana Dellanoya).
Njegov posljednji film u domovini bio je Bijela Tama (Bílá tma, 1948), ujedno i osobni favorit, zbog kojeg je došao u sukob sa komunističkim režimom. Znajući da nakon toga neće uživati umjetničku slobodu i uopšte baviti se režijom filmova Čáp je završio u inozemstvu i to u Zapadnoj Njemačkoj gdje je jedan za drugim nizao komercijalne niskobudžetne filmove sa zvijezdama Trećeg Rajha, poput Sybille Schmitz, Willyja Birgela i Otta Gebühra, u glavnim ulogama.
U Jugoslaviju, tačnije u Ljubljanu stiže 1952. na poziv poduzetnog direktora Triglav filma Branimira Tume, i 1953. snima film Vesna sa kojim je tačno pogodio ukus tadašnje publike željne filmova opuštenije tematike, bez socijalističkih parola. Čáp je u svoj jugoslavenski prvijenac utkao elemente tada popularnog njemačkog Heimatfilma i predratnih austrijskih i čeških melodrama. Ujedno i prva slovenačka komedija Vesna je predstavljala urbani, moderni i tehnički izvrstan film koji je otkrio čitavu novu galeriju glumaca: Jure Furlan, Metka Gabrijelčič, Olga Bedjanič, Franek Trefalt, Janez Čuk... glumačka ekipa koja će se sresti sa maršalom Titom kojem se i više nego dopao Čápov film. Na prvom pulskom festivalu 1954, u biti reviji četiri domaća filma, Vesna će dobiti nagradu publike za najbolji film, režiju i glavnu žensku ulogu, a nastavak Ne čekaj na maj (1957) će također biti artistički i komercijalni uspjeh.
Kao svoj drugi jugoslavenski film Čáp će snimiti ratni triler Trenutki odločitve (Trenuci odluke, 1955), koji mu je osigurao glavnu nagradu na prvom regularnom pulskom festivalu (nagrada se zvala “Velika Arena sa zlatnom medaljom”), ali film će naići na negodovanje vlasti i biti cenzurisan.
Čáp će uporedno snimati i koprodukcije, i to sa Italijom, Sand, Love and Salt (Kruh in sol, 1957), filmu u kojem će pored Marcella Mastroiannija glumiti tada mladi Relja Bašić. Za Bosna film će snimiti socijalnu melodramu Vrata ostaju otvorena (1959), koja će ostati upamćena po svojoj kvaliteti i glumačkom debiju Milene Dravić, koju je reditelj pronašao u baletskom studiju kao 17-godišnjakinju. I također, muzičku komediju Srešćemo se večeras (1962), s Borisom Buzančićem i Antinom Nalisom kao glavnim protagonisitma.
Na vrhuncu karijere Čáp će snimiti špijunski triler X-25 javlja (1960), koji je bio distribuiran u veliki broj svjetskih zemalja, a nakon toga i slabo primljenu komediju Naš avto (Naš auto, 1962). Nakon toga Čáp više nije mogao da pronađe posao u Jugoslaviji kao reditelj, te se otisnuo u TV vode i za njemačku i austrijsku televiziju snimio par filmova i serija.
František Čáp umro je u Portorožu 12. januara 1972. i ostaće upamćen kao Čeh koji je u jugoslavensku kinematografiju uveo svojevrstan holivudski mainstream narativ, prepoznatljiv po žanrovskim odrednicama drame, komedije i trilera.
