Riječ superjunak nije se uopće izrekla u filmu Unbreakable M. Night Shyamalana. "Mislite da je moj tata…", naslućuje mali Joseph (Spencer Treat Clark), sin Davida Dunna (Bruce Willis), "everyman" zaštitara koji otkriva da je "superman", čovjek nadljudske, superherojske snage, ali ono "superjunak" ostat će, dakle, neizgovoreno. U vrijeme kad je film izašao, 2000., stripovski superheroji nisu bili (filmski) popularni kao danas, kad kinematografija živi "zlatno doba" superjunačkog blockbustera. Krajem devedesetih, točnije 1997., superjunački film je umalo za vjeke vjekova dokusurio Batman i Robin. Godinu dana kasnije, "Blade" je popravio stvar, no daleko od toga da je postao megablockbuster kao prošlogodišnji Black Panther, više kinohitić. Nekoliko mjeseci prije Neslomljivog u kina je izašao X-Men, prvi superherojski blockbuster novog milenija. No, tad se nije znalo je li to izdvojeni slučaj ili početak jednog divnog prijateljstva između superheroja i kinogledatelja. Bilo je to dvije godine ranije od Spider-Mana Sama Raimija kao komercijalnog kamena temeljca superjunačkih blockustera, pet prije Nolanova Batmana i osam uoči Iron Mana koji je lansirao Marvelov povezani "co(s)mic book" superjunački svemir kakvog danas poznajemo, odnosno čak 13 koliko je trebalo da se polože "larger-universe" temelji DC-ja (Čovjek od čelika). U međuvremenu, u proteklih 19 godina, od Unbreakable do Glassa, superheroji su stekli enormnu popularnost i danas se superherojske franšize smatraju najjačim filmskim proizvodom (Aquaman je prešao milijardu dolara zarade u svjetskim kinima). Rijetko je tko onda to mogao predvidjeti osim vizionarskog Shyamalana koji je s Neslomljivim ustvari snimio kapitalni superjunački film.
Glass; režija: M. Night Shyamalan; uloge: Bruce Willis, James McAvoy, Samuel L. Jackson, Sarah Paulson; 2019.
IMDb rejting: 7.1/10
Rotten Tomatoes rejting: 36%
Nedugo nakon što je Unbreakable krenuo u kina, Shyamalan je govorio o nastavku i u glavi stvarao vlastiti isprepleteni "superhero universe", a da to nitko od nas nije mogao predvidjeti. Baš kao što je bilo nepredvidljivo da je Willisov lik duh u Šestom čulu. Do skrivenog nastavka Neslomljivog trebalo je proći 17 godina, s tim da kad smo gledali Podvojenog (Split) nismo ni znali da je to nastavak. Shyamalan je tek na samome kraju filma izveo (žanrovski) preokret prema kojem se onaj u The Sixth Sense čini gotovo smiješnim, da ne kažemo "duhovitim". (Na)izgledni psihološki horor-triler o serijskom ubojci Kevinu Wendellu Crumbu (zvjerski dobri James McAvoy) s poremećajem (24) ličnosti odvijao se u istom svemiru stripovskog realizma, što je potvrdila nenadana pojava Davida Dunna i pripremila teren za Glassa, na prvu djelujući ekvivalentno tome da se, recimo, "istrebljivač" Deckard pojavi na kraju Scottova Prometeja, ali na drugu prilično ingeniozno promišljeno. Ipak, to što je Shyamalan potajice gradio vlastiti stripovski svemir ne znači da oponaša Marvela ili DC.
Na koncu, Unbreakable je bio zaseban film koji nije oslonjen na neki stripovski predložak. Premda Glass, za razliku od prvog prethodnika, stiže u kina na vrhuncu superjunačkog trenda, radi se zapravo o anti-Marvel/DC superherojskom filmu. Kvragu, Shyamalan je izričito odbijao da se foršpani Glassa vrte u kinima ispred superjunačkih hitova. Glass preuzima koncept ekspandirana svemira kako bi ga istraživao na drukčiji način i - subvertirao. Superjunački žanr Shyamalan okreće za 180 stupnjeva, pa i 360, vraćajući se na početnu točku - Neslomljivog. Naime, na kraju filma bit će preokreta koje potencijalno ni titularni "stakleni" supernegativac Elijah Price alias mister Glass (Samuel L. Jackson) neće predvidjeti. Za početak, Glass je svojevrsni striptiz superjunačkog stripa, prizemljeniji i realističniji čak i od Viteza tame, lišen eskapizma i akcijskog spektakla prekrcanog računalnim CGI efektima.
Dunn će se u par navrata dohvatiti s Beastom i udubljavati karoseriju kombija, no daleko je to od onoga što James Mangold (Logan) naziva "hyper choreographed, gravity defying, city-block destroying, CGI fuckathon". "Ovo je pravi svijet, nije crtić, iako neki od nas mogu saviti čelik", govori Glass, tjelesno lomljiv poput stakla, ali umno superioran protivnik njegovoj stripovskoj "yin-yang" suprotnosti Dunnu. Potonji je u prvom filmu jedini preživio iskakanje vlaka iz tračnica i pokazao osobine nadčovječnosti (podigao više kila od krupnih ljudi u teretanama), da njegov sin (po)vjeruje da mu je otac superjunak i besmrtan, toliko da ga je u jednoj sceni htio upucati kako bi to dokazao. Putevi Dunna, (nad)"čovjeka u kabanici" sada znanog po superjunačkom imenu Overseer, prirodno će se ispreplesti s otmičarem žena Crumbom. U tom svijetu duel "supermanovskog" Dunna i "hulkovskog" Crumba bit će, pak, naprasno prekinut i njih dvojica će biti odvedeni na promatranje u psihijatrijsku bolnicu, gdje je Glass jedan od pacijenata psihijatrice Ellie Staple (Sarah Paulson), specijalizirane za "samoobmanu o veličini", tj. zanimaju je individualci koji misle da su superjunaci, ljudi s nadčovječnim sposobnostima, poput likova iz stripa.
Svijet nije lud za tzv. superherojima u ovom filmu, naprotiv oni se smatraju ludi, u zabludi, te ih se tretira kao mentalne bolesnike hospitalizirane u umobolnici i pokušava dokazati njihova "normalnost". Središnji dio Glassa postaje "let iznad superjunačkog gnijezda" i poigrava se poimanjem koncepta superheroja, odnosno toj tezi dođe kao antiteza, obmana. Akcija se rimuje s psihologija i vrti u glavama likova u ovom psihološkom superjunačkom akcijskom spektaklu trilerskog i dramskog naboja koji produbljuje "meta" poetiku filma Unbreakable i stavlja na vagu što čini arhetipskog superheroja, a što supernegativca, te ispituje je li vjerovanje pojedinca u sebe i stripovsku mitologiju može transcendirati potencijale i načiniti da stvarnost postane stripovska. Dakle, kao što je "Metropolis zapravo New York, a prvi Superman nije mogao letjeti", kako podsjeća Casey (Anya Taylor-Joy).
"Vjerujem da su stripovi nastali iz dokumentiranja", kaže zlikovac Glass i tumači da su snagatori iz cirkusa bili (scenska) inspiracija za superjunake, ali "zanemari plašteve i negativce koji drži monologe". Nedvojbeni Shyamalanov supsstitut u enciklopedijskom poznavanju stripova i "mastermind" makinacijama, Glass u svemu vidi strip otkako je kao klinac dobio izdanje "Action Comicsa", čiji je prvi broj 1938. "doveo do apoteoze". "Ovdje bi te nacrtali izbuljenih očiju i s balončićima zbunjoze", veli on zaštitaru psihijatrijske ustanove kad ga prene iznenađenjen. Tako bi mogli nacrtati i gledatelja u kinu kad se "twistići", "twistovi" i "twistčine" počnu redati. U jednom momentu Glass najavljuje "obračun gdje se sve vještine otkriju" na vrhu ostakljenog nebodera nazvanog "Osaka" i filmofili bi mogli pomisliti da metafilmski vraća Willisa na akcijski početak početaka karijere (Umri muški, staklena zgrada "Nakatomi"), ali to se ipak neće dogoditi, pa makar Glass preuzima njegovo arhetipsko (super)junaštvo od Neslomljivog u kontekstu ostarjelog akcijskog junaka.
Međutim, Shyamalan će napraviti preokret unutar preokreta, sukladno stripovskoj mantri "uvijek postoji stvaran plan, kad negativac namjesti svima da gledaju u drugom smjeru". Dekonstruktivno konstruirani Glass stavlja ogledalo ispred superjunačkog filma, razbija ga na komadiće, ponovno sastavlja od slomljena stakla i tako ukrug, od Unbreakable do Split, objedinjujući suprotive žanrove i stilove dvaju prethodnika. Nekima se to neće svidjeti i bit će "podvojenog" mišljenja je li film "neslomljiv", možda i prigovarati da završni dio Syhamalanove trilogije, baš poput većine superjunačkih trojki (Spider-Man 3, Blade: Trojstvo, X-Men: Posljednja fronta...), nije na razini prethodnika, što se sada već smatra "prokletstvom" trećih nastavaka. Ali, moguće da u tome i jest kvaka. Ako Shyamalanova superambiciozna, stripovski zrcalna scenaristička konstrukcija na momente pokazuje određene pukotine u staklu, to je zato jer on tako želi. Glass je "staklen" film koji dolazi u paketu s upozorenjem, neizgovorenim kao nekoć riječ "superjunak". U slučaju nužde, razbij stakl(en)o(g).
Najbolje od Shyamalana
1. "Neslomljivi" (2000.) 2. "Šesto čulo" (1999.) 3. "Misteriozni znakovi" (2002.) 4. "Zaselak" (2004.) 5. "GLASS" (2019.) 6. "Podvojen" (2017.) 7. "Posjeta" (2015.)
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija