Piše: Sead Vegara
Nakon odlično primljenog rediteljskog (i scenarističkog) debija sa Thank You for Smoking (Hvala vam što pušite, 2005), što kod publike, tako i kod kritike, reditelj Jason Reitman je trebao nov i svjež materijal za svoj drugi film. Nije dugo čekao. Već dvije godine kasnije u kinima se pojavio njegov naredni film Juno (2007) za koji je scenarij potpisivala tada mlada i perspektivna scenaristica Diablo Cody. Već sa svojim scenarističkim prvijencem, Cody će biti nagrađena Oscarom, dok će reditelj Reitman dobiti nominaciju za režiju.
Juno; režija: Jason Reitman; uloge: Ellen Page, Michael Sera, Jennifer Garner, J.K. Simmons, Jason Bateman, Allison Janney; 2007.
IMDb rejting: 7.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 93%
Riječ je o gotovo savršenom malom filmu, perfektno napisanog scenarija, mudrih dijaloga i replika koje su pred kamerama iznijeli toliko uvjerljivi, što mladi, što odrasli glumci, a sve to rediteljski orkestrirao mladi Reitman. Cody je u svoj scenarij stručno utkala sve moguće sitnice koje se mogu dogoditi neopreznim tinejdžerima, pri tome misleći na prvo seksualno iskustvo, posljedice i kako se nositi sa njima. Stvar je jasna. Mlada 16-godišnja Juno (Ellen Page) je zatrudnila nakon odnosa sa prijateljem Pauliejem Bleekerom (Michael Cera), i umjesto da napravi abortus, ona se odluči da rodi dijete i da ga na usvajanje. Za to je našla i naizgled savršen mladi bračni par, Vanessu (Jennifer Garner) i Marka (Jason Bateman), koji će biti i više nego sretni. Sama odluka Juno na takav potez koštaće je mnogo, ali će se nositi uspješno sa svim, uz veliku podršku oca Maca (J.K. Simmons) i maćehe Brende (Allison Janney), te prijateljice Leahe (Olivia Thirlby).
Reitmanovo ostvarenje se ne može svrstati niti pod anitabortus, kako se može učiniti, ali niti proabortus orijentisan film. Jednostavno je to film sa jakim ženskim likom, koja napravi, za svoje godine i dob, nevjerovatan izbor. Odluči se sa 16 godina na trudnoću, roditi dijete i dati ga na usvajanje. To je ono što se zove snažan ženski lik, neko na koga se treba pozvati kada se traže ženski heroji. Lik Juno, samo ime potječe iz grčke mitologije (tako se zvala jedna od Zeusovih žena) i nije bez namjere dato glavnoj junakinji, proći će sito i rešeto kao tinejdžerka trudnica trudeći se da ostane pri zdravoj pameti.
Tada 20-godišnja Ellen Page za svoj portret mlađahne Juno bila je nominovana za Oscara (sada se već odaziva na ime Elliot Page), i za istu je ulogu ostala upamćena kao velika glumačka nada. Glumac koji Reitmanu služi kao hamajlija i koji se pojavljuje u skoro svim njegovim filmovima, J.K. Simmons kao otac Juno će imati par emotivnih scena, dok će Allison Janney briljariti kao njena maćeha (obratite pažnju na “scenu sa ultrazvukom“). Jednostavno, Reitmanovom filmu se nema šta oduzeti niti dodati. Ne manjka mu prvoklasnih scena, niti ima viškova, a ono po čemu se (veoma) ističe jeste upotreba muzičkih numera američkih indie bendova koje i više nego prelijepo odslikavaju radnju filma.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
