Judy; režija: Rupert Goold; uloge: Renée Zellweger, Jessie Buckley, Finn Wittrock, Rufus Sewell; 2019.
Priča biografskog filma o Judy Garland, naslovljena jednostavno Judy, započinje njenim odnosom prema vlastitoj djeci koju “vuče“ sa sobom od nastupa do nastupa, zarađujući sve manje i manje. Brižni otac (Rufus Sewell) ipak će stati na kraj tome, iako i sama Judy to nikako ne želi, ali čini upravo onako kako su i sa njom postupali. Zraka sunca na tmurni i kišni dan Garlandove biće poziv u London na turneju “The Talk of the Town“ gdje će nastupati za britansku publiku, pokušavajući pronaći davno izgubljeno samopoštovanje i namaći novac kako bi osigurala bolji život za svoju djecu koja su ostala u Americi sa ocem.
Judy zapravo predstavlja celuloidnu adaptaciju pozorišnog komada “End of the Rainbow“ Petera Quiltera, koji je za potrebe filma u scenarij adaptirao Tom Edge, a režirao Rupert Goold (True Story, 2015). Biografski film Judy pripovijeda priču prema pozorišnom komadu koji govori o zadnjim danima Judy Garland koja sa 47 godina, ali na izmaku snaga, glasa koji je izdaje, nesanicom i problemima sa alkoholom i tabletama, 1968. drži rasprodane koncerte u Londonu.
Kako film Judy nameće ideju o povratku na staze stare slave same Judy Garland, tako je i u slučaju sa glavnom glumicom Renée Zellweger, koja je dugo izbivala sa filma, te joj je ovaj film svojevrsni comeback. Ono što je veoma zanimljivo i fascinantno jeste činjenica da je Zellweger u biti sama pjevala pjesme, znajući da ako želi da zvuči imalo poput Judy (kao i svaka iole dobra i kvalitetna pjevačica i zabavljačica) treba žrtvovati mnogo svoje intimne lirike da bi postala dobra performerka. Što i radi, na impresivan način, te dokazujući da je nevjerovatno posvećena ulozi. Ne samo da cijeli film leži na njenim plećima, već jednostavno nema kadra u filmu (osim u flešbekovima) u kojem nije Zellweger. A da se strašno saživjela sa ulogom, na jedan način i praveći od Judy mučenicu, Renée Zellweger dokazuje da nije samo glumica koja glumi glumicu/zabavljačicu već je na izvjestan način uskrsnula Garlandovu.
Scenarij Toma Edgea u određenim momentima veoma je šarmantan i nadasve razigran, dok reditelj Rupert Goold, u svom drugom režiranom igranom filmu, dokazuje da zna “uhvatiti“ emociju na filmsku traku, ili digitalne piksele, ako nije u pitanju celuloid već digitala. Vješto vodi priču, ispreplićući flešbekove sa (filmskim) prezentom, a od glumaca dobiva najbolje performanse.
Emotivan i tužan, lijep i uredan, savršen i besprijekoran Judy je film u kojem se uživa do samoga kraja, kada Judy krene otpjevati možda i jednu od najpoznatijih pjesama ikad napisanih i otpjevanih: “Somewhere Over the Rainbow“. Zellweger je sa ovom ulogom napravila povratak u holivudsku glumačku A ligu, potvrdivši to sa osvojenim Oscarom za najbolju žensku ulogu.
