Pogled u prošlost: “The Incredibles“

Pogled u prošlost: “The Incredibles“

The Incredibles_poster.jpg Piše: Sead Vegara

Ako postoji ijedan CGI animirani film iz radionice digitalnih lutkara iz Pixara čija je sinhronizacija na hrvatski jezik, ako ne bolja od originalnog soundtracka, onda isto toliko dobra, jeste njihov šesti uradak The Incredibles (Izbavitelji, 2004). Ono što se mora priznati našim zapadnim susjedima jeset činjenica da su sa Izbaviteljima napravili pravi posao prema kojem će se od tada ravnati svaka druga sinhronizacija bilo kog animiranog filma i to iz bilo kojeg animacijskog studija. Ne samo da su savršeno stručno prišli poslu sinhronizacije u kojem nisu bukvalno prevodili tipične američke rečeničke konstrukcije i fraze već su se odali ljepoti vlastitog jezika, te su inspiraciju pronašli u lokalizmima i nadprosječno talentovanim domaćim vokalnim karakterima.

Iako ga nema baš puno u kadru i pojavljuje se epizodno na početku i kraju filma, lik Luciusa Besta “Frizera“, vokalno je oživio nenadmašni Branko Đurić Đuro, toliko kvalitetno da dok promatrate scene sa njim ne možete se prestati smijati Đurinim šalama i doskočicama. Postoji urbana legenda da su u Disneyju za vokalnu ulogu Duha iz lampe u animiranom Aladdinu, sada već pokojnom geniju komedije Robinu Williamsu dali “prazan papir“ davši mu tako odriješene ruke. E sad, iskreno vjerujem da su i Đuri nešto slično spremili pri sinhronizaciji njegovog lika Frizera, čije supermoći podrazumijevaju korištenje vode iz zraka i stvaranju leda.

Naprosto, Đuro briljira kao Frizer u nekoliko scena, a da mu je sasvim ravan pandan, Siniša Popović kao glas Roberta Parra, znanog kao gospodin Izbavitelj, potvrdit će tokom trajanja cijelog filma tjerajući vas na smijeh. Popović ima nekolicinu vanserijski smješnih replika kojima ćete se smijati svakog sljedećeg puta kada poželite uteći od sumorne surove svakodnevnice gledajući CGI animirane poktretne slike o superjunacima koji su nakon uspješnog života provedenog pomagajući pučanstvu osuđeni na normalni život i superjunačku penziju.

Robert Parr sada radi u osiguravajućem društvu (zgodan detalj! superjunačenje je zamijenio sa radom u firmi/društvu za pomoć ljudima), oženio je ženu svog života, nekadašnju superjunakinju Elastiku, sada gospođu Helen Parr (glas izvanredne Bojane Gregorić Vejzović) sa kojom ima troje djece, dječaka Zviza (glas Martina Bojsića), djevojčicu Violetu (glas Zvonimire Miličević) i bebu Jing-Janga. Helen ima sposobnost da svoje tijelo rastegne poput gume, time i ime Elastika, dok djeca također imaju supermoći; Zviz je superbrz, a Violeta ima sposobnost da napravi zaštitno polje i da postane nevidljiva.

Nakon što Robert ostane bez posla u osiguravajućoj firmi, iznenada mu se ponudi prilika da se vrati iz superjunačke penzije i da radi za misterioznog poslodavca. Naravno, supruzi neće ništa reći, ali će se po prirodi stvari umiješati njegova cijela porodica. The Incredibles je čedo jednog i jedinog Brada Birda, digitalnog lutkara koji potpisuje režiju i scenarij, a dokaz da se radi o jedinstvenom uratku, govori činjenica da je nagrađen Oscarom za najbolji animirani film. 

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

         

Prehodna
The Running Man: Kako je Schwarzenegger otrčao pred rudo
Sljedeća
Bliski susreti treće vrste: Spielberg izvan ovoga svijeta