Piše: Marko Njegić

Konac četvrtog Ramba donio je savršen oproštaj od najvećeg, najpolitičkijeg, ali i najsamotnijeg akcijskog junaka svih vremena. Okrutna bitka je utihnula i John Rambo (Sylvester Stallone) promatra bojište na burmanskoj uzvisini, osamljen poput prapovijesnog brata Conana. Sagledavajući još jednom besmisao rata, kao nakon ruskog napada na selo talibana u Rambu III, heroj pokušava pronaći neki smisao. Dok se podno Ramba zbrajaju žrtve, njegov pogled se prostire prema ženi, Sarah (Julie Benz), zbog čijih je plemenitih misionarskih ciljeva neposredno još jednom krenuo u bitku. Što je više gleda, sve više vidi što mu nedostaje, a to vjerojatno nikad neće imati. Zasigurno se sjetio i agentice Co Bao (Julia Nickson) iz Ramba II koja je stradala par sekundi nakon njihova prvog poljupca. Rambo ne plače. Sarah plače umjesto njega. Stoički, Rambo upućuje posljednji pogled i povlači se s bojnog polja uzdignute glave. Polako nestaje iz kadra i postupno se pojavljuje u idućem. Vraća se kući u Ameriku, Arizonu, na očev ranč konja, nakon dugo godina samoizgnanstva. John Rambo iz 2008. je završio onako kako je prvi (i, ponovimo, još uvijek najbolji) film, First Blood, počeo 1982. godine. Na cesti, s junakom odjevenim u istu odoru.

Rambo: Do posljednje kapi krvi; režija: Adrian Grunberg; uloge: Sylvester Stallone, Paz Vega, Adriana Barraza, Yvette Monreal, Oscar Jaenada, Sergio Peris-Mencheta; 2019.

IMDb rejting: 6.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 26% Ratni veteran je napravio puni krug. Je li Rambo napokon našao svoj mir kod kuće ili ga i tamo čeka neki novi rat? Odgovor potražite u novom, petom filmu, podnaslovljenom Last Blood. Rambo: Do zadnje kapi krvi želi biti zrcalna slika originala i podebljati zatvaranje kruga kao nekakav "post scriptum" superiornijeg prethodnika, nešto kao Creed i Creed II naspram Rockyju Balboi, ali ipak nije njihova teška kategorija. Last Blood se nije nužno trebao snimiti, no ispao je pošten dodatak četvorki koji zaokružuje karakternu studiju lika i slijedi unutarnju logiku serijala. "Ništa nije gotovo. Ništa. Ne možeš se samo isključiti", dreknuo je Rambo na kraju prvog filma i predodredio nastavke otkako ga je Stallone poštedio i ostavio na životu, za razliku od Davida Morrella, autora romana "First Blood".

"Teško je isključiti bitku", potvrdi Rambo i u novom filmu kad mu stara prijateljica Maria (Adriana Barraza) kaže "više nisi u ratu, to je u tvojoj glavi". On nekako uspijeva kontrolirati PTSP od Vijetnama, Afganistana i Burme, možda i zato što više nije usamljen i ima surogat familiju - Maria živi na Rambovoj farmi sa svojom unukom Gabrielle (Yvette Monreal) koja ga zove "ujak John" i on u njoj vidi nećakinju, čak i kćerku. Traumu pokušava suzbiti tabletama i u "klin se klinom izbija" maniri zaliječiti "vijetnamskim" tunelima iskopanim ispod ranča. Svakako, Rambo je onaj isti čovjek kojeg smo dobro upoznali, makar djeluje drukčije. Više nema dugu kosu i neće vezati maramu oko glave. Nekoć je izgledao kao nabildani Indijanac, utjelovljujući još jedan simbol američke nepravde (Rambo je indijansko-njemačkog podrijetla, doznali smo u drugom filmu).

Sada njeguje imidž ostarjela kauboja i uveden je u film kao volonter na konju, sa šeširom na glavi, u akciji spašavanja planinara, što Do zadnje kapi krvi pozicionira prema modernom vesternu, premda nije, nažalost, baš toliko dobar da postane Stalloneov Nepomirljivi ili Logan, kako smo se potiho nadali. Ipak, Rambu još uvijek kroz glavu prolete "fleškebovi" Vijetnama, dok je Afganistan potisnuo, valjda kako bi zaboravio na to da su mudžahedini, na čijoj je strani vojevao protiv Rusa, formirali Al-Quaidu, zbog čega je četvrtom filmu preskočio Irak. (Američka) politika je prisutna i u novom Rambu.

Heroj će se, u vrijeme Trumpove ksenofobije prema Meksikancima i "latino" imigrantima, sukobiti s meksičkim kartelom i svodnicima (Oscar Jaenada, Sergio Peris-Mencheta) koji otimaju, drogiraju i prodaju mlade djevojke, a njihova žrtva postaje i Gabrielle. U jednoj potencijalno kontroverznoj sceni Rambo potjera kamionet kroz meksičku žičanu ogradu zanemarivši znak upozorenja, reagirajući na svoj način kao Bruce Lee u Šaci bijesa kad je vidio zabranu za pse i Kineze. No, srećom, Stallone i redatelj Adrian Grunberg (akcić Uhvati gringa s Melom Gibsonom) ne zauzimaju političku stranu niti pozicioniraju film kao "trumpovsku" propagandu u kojem je svaki Meksikanac zločest. Naposlijetku, tinejdžerica koju junak spašava je Meksikanka, a tu je i nezavisna novinarka (Paz Vega) s pojavnošću mladog ženskog meksičkog Ramba. Negativci su mogli biti bilo tko, oni su ionako jednodimenzionalni, daleko od nijansiranosti šerifa Teaslea iz originala, čak i Murdocka iz dvojke, te egzistiraju da puste Rambovu jedva pripitomljenu unutrašnju zvijer s lanca i skinu joj brnjicu.

Jednom kad se to dogodi, Rambo će postati najkrvoločniji akcijski osvetnik primordijalnih, barbarskih poriva kao u prethodnom dijelu koji je akcijski film približio naturalizmu Spašavanja vojnika Ryana, inicirao "gerijakciju" i trasirao novomilenijsko nasilje u žanru ostvarivši utjecaj na Raciju, Johna Wicka..., pa i seriju Punisher. Nedvojbeno, John Rambo i Last Blood se stilski razlikuju od prva tri raskošnija filma i vidljivo su produkt žanrovski i kinematografski mračnijeg i nasilnijeg 21. stoljeća. Do zadnje kapi krvi, međutim, nije stjegonoša kao prethodnik, kamoli Rambo I&II koji su definirali akcijski žanr i junačenje osamdesetih. Petica kompilira "greatest hits" vlastitog serijala kad uslijedi "rambovski" izvrsna i "navijačka" montaža pripremanja heroja za posljednju bitku ozvučenu pjesmom "Five To One" The Doorsa (zamke, luk i strijela, strojnice, mine...), ali i svega što je Stalloneu zapelo za oko nakon četvrtog dijela unutar šire-žanrovskog novog milenija, od Sicarija nadalje.

Zlikovci su, formulaično, trgovci bijelim robljem (Taken) koje će Rambo po bordelima zatući čekićem (You Were Never Really Here) i protiv njih se braniti u svojoj obiteljskoj rezidenciji popločanoj zamkama (Skyfall). Njegova je poodmakla dob naglašenija nego u četvrtom filmu, kao i povezanost sa surogat kćerkom (Logan), a u jednoj sceni će dobiti batine kao nikad prije i izgledati kao gore od starog Rockyja u petoj rundi. Uz to, negativci će mu nožem nacrtati pet puta veći ožiljak na licu u odnosu na onaj iz drugog dijela serijala koji je Ramba načinio akcijskom ikonom. Otprilike toliko je puta, pet, Last Blood animalniji od First Blood Part II. Ovo je najbrutalniji film franšize. Na momente čak i pretjerano "grindhouseovski" ekscesivan (Rambo čupa ključne kosti i srca golim rukama), sa zamkama koje bi se mogle naći u zadnjem nastavku horora Petak 13. i Slagalica strave, ne prvom Rambu kojeg najviše evocira svedenošću i prizemljenošću u akcijskom spektaklu. Nasilja se gnušaju neki strani kritičari, dok – licemjerno - aplaudiraju Johnu Wicku kad nekome zarije nož u oko.

Oglasio se i Morrell rekavši da mu je neugodno što se njegovo ime vezuje uz Last Blood, premda je u knjizi junak rasporio Teasleova zamjenika Galta i takoreći bio bliži Rambu iz ovog i četvrtog filma. Četvrti dio je junaka oslikao kao nihilista, krajnje usamljena lika tužne, tragične sudbine, teški kontrapunkt optimističnijem Rockyju Balboi. "Poznajem tamu skrivenu u ljudskom srcu", pesimističan je Rambo i u petom filmu koji jednako direktno, pa i direktnije, pokazuje zabrinjavajući efekt PTSP-a kad zatomljeni bijes junaka, za kojeg rat nikad nije gotov otkako je u njemu izgubio djelić sebe, eruptira poput vulkana u stilu vijetnamskog brata Travisa Bicklea (Taxi Driver)... na petu potenciju.

Surovo tjelesno nasilje je stranim recenzentima dobar povod da mentalno još jednom podcijene Ramba i ne zagrebu ispod površine da uvide kako Do zadnje kapi krvi zapravo posjeduje prilično duboku psihologizaciju, ali, eto, nije egzistencijalni art film kao Taksist i njegov nasljednik Iskupljenje u New Yorku. Nije ni Stallone miljenik kritike poput Roberta De Nira i Joaquina Phoenixa. Podzemni tuneli ispod ranča nisu samo odraz vijetnamskog bojnog polja i pećine iz Ramba III, nego i uma PTSP-ovca u koji će negativci ući na vlastitu odgovornost. Stallone je spreman razotkriti Rambovo srce tame i u nekoliko srčanih, prigušeno emotivnih scena pokazati zašto je bio nominiran za Oscara u Creedu čiju nostalgiju Last Blood istinski doseže (tek) u trijumfalnoj "krv, znoj i suze" završnici. Sjetni kolaž prizora od "prve" do "posljednje krvi" izlistava se u oproštajne svrhe i služi kao finalna potvrda bogatog legata Ramba, Stallonea i akcijske kinematografije osamdesetih.

Najbolje od Ramba

Ako bismo slagali 'best of' serijala, lista bi izgledala ovako nekako, s time da bi se filmovi na drugom i trećem mjestu mogli i zamijeniti, ako ne i oni na četvrtom i petom. 1. 'Rambo' (1982.) 2. 'John Rambo' (2008.) 3. 'Rambo III' (1988.) 4. 'Rambo: Do zadnje kapi krvi' (2019.) 5. 'Rambo II' (1985.)