Tom Cruise po sedmi put nemoguće pretvara u moguće

Tom Cruise po sedmi put nemoguće pretvara u moguće

Mission_Impossible_-_Dead_Reckoning_Part_One1679758347.jpg Piše: Sead Vegara

Ono što je toliko osjetno iz samog uvoda u sedmi unos akciono-špijunske franšize Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One (Nemoguća misija: Odmazda – Prvi dio, 2023) jeste činjenica da reditelj/scenarista Christopher McQuarrie i glavna zvijezda filma, nenadmašni Tom Cruise, toliku pažnju poklanjaju samom ljetnom blockbusterskom filmskom ugođaju kroz istinsku zabavu na visokom nivou. Vraćajući postavke prvog od dva posljednja zamišljena filma na originalne, tj. praveći svojevrsni omaž prvom u seriji, Nemogućoj misiji iz 1996. u smislu pravog pravcatog prvoklasnog špijunskog trilera sa daškom akcije, Cruise i McQuarrie igraju na sigurno unapređujući samu postavku radnje.

Opet je sigurnost svih svjetskih stranih i američkih tajnih agenata i vladinih tajnih agencija u pitanju, a Cruiseov Ethan Hunt još jednom će morati okupiti tim i riješiti još jednu nemoguću misiju. Negativac u pitanju je umjetna inteligencija znana kao Entitet, samosvjesni kompjuterski virus koji može hakirati bilo koju i bilo kakvu bazu podataka na planeti, dok se kao njen lakej pojavljuje misteriozni Gabriel (Esai Morales), koji sa Huntom ima neraščišćene račune iz prošlosti. Nakon što se dokopaju jednog dijela ključa kojim je moguće kontrolisati Entitet, Hunt i ekipa će učiniti sve kako bi spriječili Gabriela u njegovoj namjeri da ujedini dva dijela ključa. Pri tome će Hunt sklopiti partnerstvo sa odvažnom i veoma spretnom kradljivicom Grace (Hayley Atwell), koja u cijelu igru ulazi iz “finansijskih razloga“.

Poveznica sa originalnim filmom

U rediteljsko znalački orkestriranoj “igri kradljivaca“, koja podsjeća na najbolje dijelove “pljačkaške trilogije“ Stevena Soderbergha Ocean's 11/12/13, na aerodromu u Abu Dhabiju, tajanstveni ključ će prelaziti iz “ruke u ruku“, dok konačno ne završi kod Grace. Hunt će sačekati Grace u Rimu, sa ekipom sastavljenom od Benjia (Simon Pegg), Luthera (Ving Rhames) i Ilse (Rebecca Ferguson), krenuti u još neizvjesniju misiju u kojoj će morati žrtvovati mnogo toga, i sve to još dok su im za petama vladini agenti predvođeni (ne)spretnim Briggsom (Shea Whigham). Sama poveznica sa originalnom Nemogućom misijom Briana De Palme, pored tona koji su zadali Cruise i McQuarrie, jeste i pojavljivanje jednog od šefova CIA-e i IMF-a (Imossible Mission Force), Eugenea Kittridgea u interpretaciji Henryja Czernyja.

Jasno je da je cijela Mission: Impossible franšiza pokrenuta sa ciljem da se naprave filmovi kojima će se Tom Cruise, producent još od prvog dijela, promovisati u akcionog junaka, biti tzv. američka inačica Jamesa Bonda. Već 27 godina Cruise rješava nemoguće misije, a da li bi uopšte bilo Ethana Hunta, da nije bilo velikog Briana De Palme? De Palma je uspio popularnu TV seriju Mission: Impossible, kreatora Brucea Gellera, nastalu šezdesetih godina prošlog stoljeća, koja je doživjela revival krajem osamdesetih, prenijeti na veliko platno snimivši odličan špijunski akcioni triler.

Pored dobro osmišljene priče (Steve Zallian i David Koepp) i kvalitetnog scenarija (Koepp i Robert Towne), film Nemoguća misija je imao i fantastičnu glumačku postavu. Cruise kao Ethan Hunt, najistureniji agent jednog od timova IMF-a, kojeg je predvodio veteran Jon Voight, francuska ljepotica i iskusna glumica Emmanuelle Béart, također agentica tima, Kristin Scott-Thomas u manjoj ulozi agentice tima, pomenuti Czerny, odlična Vanesa Redgrave u ulozi trgovca oružjem, te Ving Rhames i Jean Reno kao izopćeni agenti IMF-a koje Cruiseov lik angažuje za nemoguću misiju. Film je imao dobro osmišljene karaktere i fokus nije bio samo na liku Ethana Hunta, nego je cijeli tim bio prikazan kao tijelo sastavljeno od agenata od kojih svaki ima svoju funkciju u izvršenju misije.

Bolje je u slowmotionu

Radnjom je film bio smješten u Evropu i dijelom u Ameriku; priča se vrtila oko Hunta koji nakon što bude izopćen iz CIA-e mora da dokaže svoju nevinost, a da bi to uradio sastavlja tim od također izopćenih agenata sa kojima će izvršiti (nemoguću) misiju – probiti se u sjedište CIA-e i ukrasti spisak svih tajnih agenata za područje Evrope. Nezaboravan je Cruiseov stunt koji će pored gadgeta i maski postati zaštitni znak budućih filmova u seriji. Nastavak je došao 2000, a režirao ga je majstor akcionog žanra John Woo. Iako je od Matrixa krenula cijela fama da ako je nešto u slowmotionu onda time i bolje izgleda, i kako je to bio režiserov (uz bijele golubove) zaštitini znak, slobodno se može reći da je drugo izdanje Nemoguće misije bilo i više nego prezasićeno slowmotionima. Film je opet imao kvalitetnu glumačku postavu: Anthony Hopkins kao direktor IMF-a, Dougray Scott kao negativac, Richard Roxburgh kao negov pomoćnik, Thandie Newton kao Cruiseov ljubavni interes; Rhames reprizira svoju ulogu iz prvog dijela, a u manjim, ali zapaženim ulogama su se pojavili Rade Šerbedžija i Brendan Gleeson.

Film je vizuelno bio vrlo privlačan, a akcione scene koreografirane i izvedene sa posebnom pažnjom za detalje, mada u nekim slučajevima i previše stilizovane. Sve u svemu nastavak je imao bitno drugačiji ton u odnosu na originalni film. Izgledao je više kao film kojim dominira Cruiseov lik, dok su ostali samo pomoćni igrači. U trećem dijelu iz 2006, prvom igranom filmu do tada veoma angažiranog producenta J. J. Abramsa, lik Hunta je dobio jednu, po nekima bespotrebnu, humanističku notu. Od agenta u polju postao je instruktor, a još i vjeren i kasnije vjenčan sa Julijom (Michelle Monagham). Bez obzira na to, film je imao dosta dobru priču, uvjerljivog negativca (Philip Seymour Hoffman) i kvalitetne likove. Od glumaca koji ih portretiraju tu su Billy Crudup kao jedan od izvršnih direktora IMF-a, obavezni Ving Rhames, Jonathan Rhys Meyers i Maggie Q kao novi članovi tima, te Laurence Fishburne i Simon Pegg u manjim ulogama.

Naše gore list

Hunt se vraća na teren zajedno sa probranom ekipom i bude primoran da spašava svoju voljenu iz ruku negativca Owena Daviena (Hoffman) ne prezajući ni pred kakvim preprekama. Abrams je uradio dobar rediteljski posao znalački baratajući sa pričom i likovima, ali je film najslabije prošao na box officeu od prijašnjih filmova. Reditelj Pixarovih uspješnica The Incredibles i Ratatuille, oskarovac Brad Bird, odabran je da režira četvrti dio, Nemoguća misija: Protokol duh (2011). Bird je svoj prvi igrani film učinio do tada i najboljim izdanjem Nemoguće misije. Priča, karakteri, vizuelni izgled filma, akcione scene i glumačke perfomanse su dovedene do vrhunca, što je portvrdilo činjenicu da je Bird impresivan vizuelista sa savršeno istančanim smislom za detalje. (Važno je još napomenuti da je u filmu malu ulogu imao i “naše gore list“ Miraj Grbić.)

Nakon četvrtog dijela, koji je poslužio kao dobar reboot serijala, došlo je vrijeme za novu trilogiju za koju će Cruise odabrati Cristophera McQuarriea, dobitnika Oscara za scenarij filma Privedite osumnjičene (1995), i vrsnog reditelja, što će pokazati. Nova Nemoguća misija: Nacija otpadnika (2015) je do perfekcije savršen akcioni film koji niti u jednom trenutku ne posustaje u gotovo furioznom tempu koji zacrta na početku. Upravo je McQuarrie ubacio sve “nemoguće“ momente iz prethodnih filmova ukorporirajući ih u čvrstu i nadasve moguću priču o tajnoj organizaciji zvanoj Sindikat koja, sada nakon što je IMF raspušten, djeluje neometano. Cruiseov Hunt je ponovno junak bez zemlje i jedina poveznica sa Sindikatom mu je dražesna (i isto toliko ubitačna) Ilsa Faust (Ferguson), te misteriozni čovjek (Sean Harris) čije će prisustvo na samom početku i pokrenuti cijelu mašineriju.

Naredni film u serijalu, Nemoguća misija: Raspad sistema (2018) je postavio priču po prvi put u franšizi kao direktni nastavak, a u sebi sadrži sve sastojke svakog dosadašnjeg izdanja serijala. U jednu ruku, prezasićeno radnjom, likovima i potrebom da napravi što veće i bombastičinije vratolomne scene, šesti unos u franšizu bio je previše orijentisan na akciju, a manje na karaktere.

McQuarrie i Cruise su shvatili da se moraju “vratiti korijenima“, te su u sedmom dijelu pokušali i u velikome uspjeli vratiti serijal na originalne postavke, a kako će se završiti cijela priča, ostaje da vidimo sljedeće godine kada osmi (i završni) dio počne sa prikazivanjem u kinima.  

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans

Prehodna
Vesko Kadić: Pisanjem prenosim ljubav prema filmu
Sljedeća
29. SFF: U konkurenciji za nagrade Srce Sarajeva 49 filmova