Piše: Marinela Domančić
O vremenu novog vala na glazbenoj Ex-Yu sceni govori se po principu “ustati pa spomenuti“. Od konca sedamdesetih pa do pred kraj osamdesetih godina dvadesetog stoljeća rock scena ovih prostora procvjetala je u buket prekrasnog, šarenog cvijeća u kojem se za svaki ukus našao poneki cvijetak. Onaj koji se zvao Haustor nikako nije bio jednobojan. Bojile su ga i mračne dubine, i nježne note, i brundajući basovi, i tamni, katkad depresivni, ponekad politizirani tekstovi pa mu je boja ovisila o tome sa koje ga strane gledate. Pardon, slušate. Drugi album Haustora “Treći svijet“, po kojem se ovaj dokumentarni film zove, jedan je od kreativnih vrhunaca novovalnih ostvarenja. Paradoksalno, kada je objavljen proglašen je nedovoljno komunikativnim i nekomercijalnim.
Treći svijet; režija: Arsen Oremović; 2025.
IMDb: 7.9/10
Redatelj Arsen Oremović je diplomirao režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i ispisao mnoge stupce filmskih kritika za Večernji list prije nego što je zaplovio redateljskim vodama. Dokumentarnim prvijencem “U braku sa švicarcem“ (nositelj nagrade za ljudska prava na 19. SFF) izravno je, razgovarajući sa brojnim građanima Hrvatske teško pogođenim bezobrazno neplativim kreditima u švicarskim francima, pokazao kako je indolentna nebriga vlasti pogubno utjecala na ljudske živote. Uvjerio nas je da nije samo britko novinarsko pero nego i oštar kritičar društvenih gibanja osjetljiv ne samo na očigledne financijske već i na popratne psihološke, socijalne i zdravstvene probleme. Uz to, Arsen je jedan od nas koji smo uz Haustor rasli, odrasli, a bogme i ostarili... i tu su se negdje susreli ljubavi i afiniteti prema glazbi i prema dokumentiranju.
Snimanje filma trajalo je tri godine i uključivalo je periode intenzivnih razgovora, naravno najčešće sa glavnim akterima – Srđanom Sacherom i Darkom Rundekom – ali i sa ljudima iz i oko Haustora, i periode kontempliranja i hibernacije koji nisu ništa manje bitni od perioda aktivnosti. Dok Rundek i Sacher govore o kvartovima u kojima su živjeli i formirali se, čak i pripadajući okolišni i arhitektonski momenti zrcale nihovu različitost dajući priči dvije dimenzije. Onu treću, zajedničku, otkrit ćemo slušajući i putujući s njima. Autentične lokacije i arhivski materijali se podrazumijevaju u pričanju priče koja prevazilazi okvire dokumentarnog filma i govori o različitim osobnostima koje nose različite sorte kreativnosti, njihovom nadopunjavanju, ujedinjavanju, razdvajanju i ponovnoj suradnji. Tu su mnogi likovi od važnosti za snimanje albuma “Treći svijet“, poput producenta Željka Brodarića Jappe (i sam je vrsni glazbenik) u čijem se studiju snimalo i koji je bio svojevsni filtar zaslužan za konačni zvuk albuma.
Trogodišnji tajming je sigurno imao udjela u tome što su, nakon duljeg prekida zajedničkog rada i bavljenja osobnim karijerama (životima, zapravo), nekadašnji članovi Haustora, u koje, pored već pomenutih spadaju Srđan Gulić Gul, Damir Prica Capri i Zoran Zajec Zexa, spontano završili u studiju. Ponovo ih je spojila kreativna moć glazbe, potreba za magijom i čudesnošću i iz dvaju svjetova, vidljivog i nevidljivog, ponovo su stvorili onaj treći, svoj – ovaj put “Treći svijet Dub 2022”, višeslojni studijski snimak koji je prateći singl reizdanja originalnog albuma.
Valja istaći da je glazbena podloga izvrsno snimljena i da se, čak i pri gledanju filma online na laptopu savršeno osjeti stereo zvuk što pogotovo odlično funkcionira u kvalitetno ozvučenim kinima. Redatelj filma je zaslužan i za montažu, a trenutak koji je posebno super smontiran i na koji pozivamo da obratite pažnju sadrži snimak Darka Rundeka koji gleda ravno u kameru u originalnom spotu za pjesmu “Treći svijet“ kao da gleda u sebe u budućnosti – što se i desilo na snimanju ovog filma.
