Piše: Duško Dimitrovski

Kao šlag na tortu, posljednji dan završenog 46. Festivala filmske kamere u Bitolju donio je izuzetno prijatno iznenađenje. Na svečanom zatvaranju prikazana je, slobodno možemo reći, izvanredno režirana i nadasve emotivna savremena filmska bajka DJ Ahmet, u režiji Georgija M. Unkovskog i sa kamerom Nauma Doksevskog. Film je, s punim opravdanjem, izazvao ovacije prisutne publike.

Ovaj film imao je svjetsku premijeru na prestižnom Sundance Film Festivalu, gdje je nagrađen specijalnom nagradom žirija. Uspjeh je ponovljen i na ovogodišnjem 31. Sarajevo Film Festivalu, gdje je dočekan ovacijama i nagrađen Specijalnom nagradom perspektive mladih.

Tragikomična priča iz konzervativne sredine

DJ Ahmet je topla, tragikomična priča o petnaestogodišnjem mladiću iz pitoresknog, ali izrazito konzervativnog sela nastanjenog makedonskim Turcima. Zaljubljen u disko muziku i vršnjakinju koja se, poput njega, odupire nametnutim tradicionalnim normama, Ahmed uz osmijeh podnosi sve nedaće koje mu život donosi. Kao i sve bajke, i ova ima sretan kraj. Režiser vješto izbjegava politizaciju i vodi priču ka univerzalnim, opšteljudskim temama. Film je prožet jednostavnim, životnim humorom koji balansira čak i najteže scene, štiteći ih od patetike.

Posebno se istakao Arif Jakupi u ulozi Ahmeta, kojem je ovo bio debitantski filmski nastup. Kao da se radi o iskusnom glumcu, Jakupi je ulogu odigrao s uvjerljivom emocionalnom dubinom i ostavio snažan utisak na publiku. Uprkos kvalitetu filma, potpuno je nerazumljivo što DJ Ahmet nije dobio nijedno festivalsko priznanje – tim prije što su ovakve savremene filmske bajke danas prava rijetkost u svjetskoj kinematografiji.

Festival u znaku domaćih autora

Festival nosi ime po Bitolčanima – braći Miltonu i Janakiju Manakiju, pionirima filmske umjetnosti na Balkanu, koji su početkom 20. vijeka svojim aparatom “Kamera 300” dokumentovali brojne historijske događaje, uključujući i dolazak posljednjeg turskog sultana Rešida u Bitolj 1910. Festival "Braća Manaki" jedinstven je u svijetu jer fokus stavlja na umjetnost kamere – nagrađuje se doprinos direktora fotografije u ostvarivanju vizuelnog identiteta filma.

Ovogodišnji Festival počeo je i završio domaćim filmovima, što je raritet u njegovoj historiji. Festival je otvoren filmom Majka renomirane makedonske rediteljke Teone Strugar Mitevske, a kraj Festivala obilježio je već pomenuti DJ Ahmet. Scenarij za Majku su, pored Mitevske, potpisali Elma Tataragić i Goce Smilevski.

Dodijeljene nagrade: Zlatna, Srebrena i Bronzana kamera 300

• Zlatna kamera 300:
  David Chambille – Novi val, reditelj Richard Linklater (SAD)
• Srebrena kamera 300:
  Olimpija Mytilinaiou – Miran život, reditelj Alexandros Avranas (Grčka)
• Bronzana kamera 300:
  Nauro Herce – Sirat, reditelj Oliver Laxe (Francuska/Španija)

Posebna pažnja i drugim ostvarenjima

Zapaženi su i sljedeći filmovi i autori:

• I'm Still Here – reditelj Walter Salles, snimatelj Adriano Tahido (Brazil)
• Miran život – reditelj Alexandros Avranas, snimateljica Olimpija Mytilinaiou (Grčka)
• Dreams – reditelj Dag Johan Hagerud, snimateljica Cecilie Semec (Norveška)

Specijalne nagrade za životno djelo

Specijalne Zlatne kamere 300 dodijeljene su vrhunskim majstorima filmske fotografije:

• Darius Khondji
• Semih Kaplanoğlu
• Wally Pfister – poznat i kao direktor fotografije u kultnom filmu Memento reditelja Christophera Nolana

U okviru Festivala svečano je obilježen jubilej – 75 godina postojanja Udruženja filmskih radnika Makedonije, koje je ujedno bilo i među utemeljivačima Festivala "Braća Manaki".