Piše: Mirza Skenderagić Centralna teza kultnog dokumentarca Bowling for Columbine iz 2002. glasi “Ludi za oružjem”, a pomoću nje američki reditelj Michael Moore nastoji utvrditi zašto je pojam zabave kod Amerikanaca neodvojiv od nasilja i oružja.
Piše: Mirza Skenderagić Film koji će pogoditi u samo srce života mladog čovjeka u Miloševićevoj Srbiji nakon ratova devedesetih, koji će, ipak, možda naivno, ali predano pokušavati da se izvuku ih haosa izopačenih društvenih i moralnih vrijednosti, jeste naslov Munje iz 2001. godine reditelja Radivoja Andrića.
Piše: Mirza Skenderagić Hajrudin Šiba Krvavac kao reditelj koji je pravio filmove za publiku ili tzv. blockbustere, odnosno kino-hitove, žanrovski je autor u onolikoj mjeri u kolikoj je zanatsko savršenstvo umjetnost, što se recimo može reći za filmove Stevena Spielberga u Hollywoodu, sa ipak znatno slobodnijim i kreativnijim stvaralačkim pristupom. Šiba nije bio autor u umjetničkom smislu, njegovi filmovi nisu propitivali filmski jezik na način kao što su u to vrijeme radili autori jugoslavenskog “crnog talasa“, već je nastajao da se što direktnije približi publici.
Piše: Mirza Skenderagić Jedan od tih filmova jeste dansko-holandski psihološki horor-triler Speak No Evil (Ne govori zlo, 2022) reditelja Christiana Tafdrupa, koji ne samo da prezentuje moć filmskog jezika da do srži šokira gledatelja, već koji i savršeno pokazuje do koje mjere je horor danas sjedinjen sa stvarnošću, odnosno na koji način je ušao u svakodnevni čovjekov život.
Piše: Mirza Skenderagić Novi film rediteljice Teone Strugar Mitevske i scenaristice Elme Tataragić, Najsretniji čovjek na svijetu premijerno prikazan u popratnom takmičarskom programu Mostre, Horizonti, upravo pokazuje na koji način funkcioniše veza scenarij i režija, kako jedno utiče na drugo, kako jedno oblikuje drugo, te kako se jedno podređuje drugom.
Piše: Mirza Skenderagić Aida Begić pripada novoj generaciji filmskih reditelja u BiH i jedna je od rijetkih koji prethodno pripremljeni teren od starijih kolega zvani bh. kinematografija, koristi za izgradnju vlastitog stila i autorstva, što su svakako primijetili i renomirani filmski festivali. Begić je iskoristila poziv od međunarodnog humanitarnog udruženja sa sjedištem u Turskoj, Beşir Derneği koje se, između ostalog, bavi i problemom izbjeglica, te snimila krajnje respektabilno ostvarenje Ne ostavljaj me (Never leave me), premijerno prikazano na Antalya Film Festivalu.
Piše: Mirza Skenderagić Najbolji primjer promjena kroz koje prolazi ne samo trash filmska vrsta, nego i američki film jeste ovogodišnji oskarovski pobjednik, SF komična drama sa elementima mnogih drugih žanrova, Sve u isto vrijeme (Everything Everywhere All at Once, 2022). Film intrigantog rediteljskog dvojca poznatog kao Denielsi osvojio je sedam zlatnih kipića, uključujući i onaj za najbolji film, što se nije desilo još od 2008. i filma Milioner sa ulice (Slumdog Millionaire).
Piše: Mirza Skenderagić Da priča u filmu još uvijek može osvojiti gledatelja, pokazuju filmovi Martina McDonaghe, britansko-irskog dramatičara, scenariste i reditelja, koji je uprkos neskrivenom koketiranju sa Oscarom, uspio zadržati originalnost svoga autorskog stila, a koji dokazuje da scenarij još uvijek predstavlja temelj kuće filmske umjetnosti.
Piše: Mirza Skenderagić Kreiran u formi fikcionalne rekonstrukcije u kojoj glavna protagonistkinja igra samu sebe, sa prirodnim sjedinjenjem igranog i dokumentarnog roda i odlučnim autorskim izletima u autoreferencijalno i metafilmsko, te dubokom uzemljenošću u stvarnosti, ovaj neobični performativni film, donosi lično i umjetničko suočavanje sa stravičnom prošlošću, skrivenoj ispod čistih hotelskih plahti.
Piše: Mirza Skenderagić S vremena na vrijeme, izrode se neki mlaki pokušaji koji nastoje vratiti čistu komediju, ali se gotovo uvijek utope u njene žanrovske ostatke. Jedan od njih jeste naslov You People, ili Vi ljudi, ili još preciznije Vaši i naši, kako glasi Netflixov prijevod.
