Gone Girl: Rediteljska majstorija Davida Finchera

GoneGirlPiše: Sead Vegara

Govoriti o braku iz perspektive, u mom slučaju, osobe koja još uvijek nije stala na „ludi kamen“ zvuči pomalo otrcano i pesimistički. Šta ja znam o svetoj zajednici žene i muškarca u kojoj se voli bespoštedno i misli jedno na drugo kao o najvećem blagu koje je Dragi Bog spustio na Zemlju samo za tebe? Ništa?! Možda samo djeliće ljepote koje mogu nazrijeti iz brakova meni dragih ljudi i prijatelja, ali priznajem. O braku apsoultno nemam blage veze. Koliko tu treba prihvatanja, razumijevanja, ljubavi, još uvijek mi je nepoznanica te želim da dok mogu uživam u samačkom životu. Iako pritišću sa svih strana i dalje odgovaram sa čuvenom replikom: „Možda sam vesla sis'o, al' zato nisam čamac progut'o.“ Smiješno? Nimalo, pogotovo za Nicka Dunna (Ben Affleck) glavnog protagonistu novog filma Davida Finchera – Gone Girl, koji je progutao i čamac i vesla i još se nagutao vode.

Nestala; reditelj: David Fincher; uloge: Ben Affleck, Rosamund Pike, 2014.

IMDb rejting: 8.9/10

Rotten Tomatoes rejting: 86%

Na petogodišnjicu braka Nick otkriva da je njegova žena Amy (Rosamund Pike) nestala. Obavještava policiju, njene roditelje, koji užurbano kreću u potragu, ali kako priča filma teče po zapisima iz Amynog dnevnika paralelno saznajemo pojedinosti o njihovom braku i svim sitnim detaljima njihove veze. Kako vrijeme promiče sve se više čini da je Amy ubijena, a Nick otkriva da mu naredni dani uopće neće biti laki.

Gone_GirlDijelom postavljen kao triler sa premisom ko je ubica, a dijelom triler sa pitanjem kome više vjerovati film Gone Girl je najnovija rediteljska majstorija Davida Finchera. Svakako, Fincher je uradio maestralnu celuloidnu adaptaciju istomenog bestsellera Gillian Fllyn i zbog činjenice da je sama spisateljica autorica scenarija. Vješto struktuiran, sa istančanim smislom za dijaloge, scenarij filma je u sigurnim rediteljskim Finceherovim rukama mogao postati samo još bolji, a sudeći po finalnom proivodu, filmu koji traje oko dva i po sata, to se i desilo. Nekome će se toliko trajanje učiniti zamornim, ali pri promatranju postavke priče kakvu su je učinili Fllynova i Fincher ti sati provedeni pred kino platnom prolaze u savršenoj koncentraciji na vješto iznijansirane i dočarane likove i njihove odnose. Affleck, puno bolji reditelj nego glumac, se utemeljio kao all American guy kojeg niko ne podnosi, i u ulozi Nicka je savršen baš zbog te činjenice, dok je Rosamund Pike kao njegova nestala supruga Amy ta koja krade show. Pikeova je fan-tas-tič-na u ulozi voljene/nevoljene supruge, kao icy-cold-bitch te ono za što se pokaže da jeste u biti, i ne bi je trebala mašiti nominacija za Oscara.

Fincherova genijalnost se ogleda i u detalju da je tokom cijelog gledanja filma muzika, koju su komponovali rediteljevi sada već stalni saradnici Trent Reznor (muzičar i vođa benda ''Nine Inch Nails'') i Atticus Ross, ima upečatljivo-iritirajući efekat i time samo pridonosi ugođaju. Sve u svemu, Gone Girl nije film koji govori o svim navedenim stvarima sa početka, ljepota braka i odnosa između žena i muškaraca u istom, bar ne u takvom tonu, već upravo o tome kako ljudi u braku uspostavljaju način da ugode, manipulišu i zarobe jedno drugo.

Prethodna
Quantum of Solace: Bondov identitet
Sljedeća
The Homesman: Ranjivost Divljeg zapada