Piše: Sead Vegara
Kako to obično biva, na kraju godine prave se liste najboljih, najprofitabilnijih, najvećih filmskih ostvarenja, onih koji su obilježili godinu na izmaku. U usporedbi sa prošlom, 2024. godina baš i nije imala toliko značajnih filmova, onih koji su suvereno gospodarili box officeom. Činjenica da je filmski fenomen naziva Barbenheimer obilježio 2023, a sastojao se od dva naslova Barbie i Oppenheimer, filmova koji su pojedinačno prešli prag od milijarde dolara zarade na kino-blagajnama, u 2024. iako su se pojavila dva filma, Deadpool & Wolverine i Inside Out 2 (Izvrnuto obrnuto 2), sa skoro sličnom zaradom, ipak nisu imala takav momentum. Od filmova koji su zasigurno obilježili 2024. dva su naslova koja ćemo imati priliku u kinima da vidimo tek početkom 2025, a riječ je o Nosferatu i A Complete Unknown (Bob Dylan: Potpuni neznanac).
Dva naslova iz 2024. u 2025.
Prvi pomenuti već je treća po redu priča bazirana na Bram Stokerovom epistolarnom romanu “Drakula“. Originalni Nosferatu: A Symphony of Horror (1922) crno-bijeli nijemi film u režiji F.W. Murnaua trebao je da bude ekranizacija Stokerovog romana, ali s obzirom da od Stokerove udovice nisu dobili prava na roman, reditelj je zajedno sa scenaristom Henrikom Galeenom prekrojio priču i stvorio originalno djelo da je postalo toliko prepoznatljivo i kapitalno ostvarenje njemačkog ekspresionizma. Druga iteracija prekrojene priče stigla je 1979. sa Nosferatu the Vampyre u režiji Wernera Herzoga, a sada 45 godina godina poslije stiže još jedan unikatan pogled. A taj jedinstveni spoj Murnauovog njemačkog ekspresionizma i Herzogovog gotičkog horora toliko je osjetan, i toliko autentičan da je na osnovu onoga što se dalo nazrijeti iz jednog teasera i jednog malo dužeg trailera za Nosferatu reditelja Roberta Eggersa, bez daljnjeg treba “pod moranje“ biti na listi filmova koji su obilježili 2024.
Drugi navedeni film A Complete Unknown, svoju premijeru u SAD-u je poput Eggersovog imao na Božić, a u kina u Bosni i Hercegovini stiže krajem januara. Riječ je o nesvakidašnjem biopicu o jednom od najvećih i najutjecajnijih američkih i svjetskih muzičara, velikom i legendarnom Bobu Dylanu. Reditelj ovog projekta je James Mangold, kojem nije strano snimanje muzičkih biografskih filmova s obzirom da potpisuje režiju filma Walk the Line (Hod po rubu, 2005) o “čovjeku u crnom“ – country legendi Johnnyju Cashu. U A Complete Unknown uloga Dylana je dopala mladog Timothéeja Chalameta, koji je na zaista jedinstven način “uskočio u kožu“ poznatog muzičara sam pjevajući i svirajući gitaru i usnu harmoniku. Mangold koji također potpisuje i scenarij filma imao je takvu viziju za svoj projekat, baš kao i u slučaju Hoda po rubu, gdje je Joaquine Phoenix sam svirao gitaru i pjevao kao Johnny Cash. I samo zbog toga, A Complete Unknown je zaslužio da bude na listi filmova koji su obilježili 2024.
Deadpool & Wolverine: Spasitelj(i) Marvel Studiosa
Marvelu je trebao upravo Deadpool & Wolverine, treći film u franšizi, a ko zna koji po redu superherojski uradak, kao kombinacija otkačenog humora, samoparodiranja, vanserijske i kvalitetno upriličene akcije, te i više nego uvjerljivijih glumaca u rolama koje su ih obilježile. Sve to ponudili su Ryan Reynolds i Hugh Jackman, kao Deadpool i Wolverine, u filmu koji jednostavno nema slabe tačke niti bilo kakve neujednačenosti. Naprosto, sve u filmu je apotekarskom preciznošću raspoređeno tako da red akcije slijedi nakon reda komedije, pa onda emotivnih trenutaka i opet komedije, i sve tako ukrug. Reynolds, kao jedan od petorice scenarista, uspio je toliko sočnih replika dodijeliti svom liku, ali i nekoliko famnoznih introspektivnih monologa i tirada liku Jackmana. Sve to, kućni reditelj Ryana Reynoldsa, Shawn Levy na izuzetno vješt način, sa armijom ljudi iza sebe, uobličio je u izvanredne pokretne slike. Film se pak pokazao i kao spasitelj Marvel Studiosa, kompletne filmske industrije i ljetne filmske sezone, te kao jedini istinski stripovski superherojski spektakl u 2024.
Inside Out 2: Umjetnost ne treba požurivati
Digitalni lutkari iz Pixara, separirane Disneyjeve animacijske divizije, priredili su 2015. jedan u cjelosti genijalan CGI animirani uradak, Inside Out (Izvrnuto obrnuto) kojim su iznova dokazali da vrijede za najimaginativnije filmske pripovjedače u holivudskom sistemu show businessa. Pixarov film povrh svega imao je (ne previše) izražen, ali sasvim jasan pristup dječijoj psihologiji i prelijepo razrađene koncepte koje se mnoge filmadžije ne bi usudile da izraze u mediju kakva je animacija. Sada, nakon devet godina dokazali su i pokazali da umjetnost ne treba požurivati i po ko zna koji put u svojoj 29 godina dugoj historiji ponovno izručuje nenadmašno ostvarenje, nastavak Izvrnuto obrnuto 2. Koliko god da je originalni film bio upravo to, nastavak je neprocjenjivo autentičan. Scenaristički duo, Meg LeFauve i Dave Holstein, vješto je ispisao scenarij prema priči reditelja Kelseyja Manna i LeFauve, uspješno nadograđujući elemente i momente iz originala. Segmenti maštovitog svijeta unutar svijesti djevojčice Riley su prelijepo i na dražestan način upriličeni i prikazani, te vas ostavljaju uljuljkane u zaista neviđenoj animaciji. Naslov zaslužan najvećeg priznanja u filmskoj umjetnosti – Oscara za najbolji animirani film.
Conclave: Glumačke bravure
Od same tematike intrigantno sročenog scenarija britanskog dramatičara Petera Straughana, deriviranog iz istoimene knjige, također britanskog spisatelja Roberta Harrisa, preko nevjerovatno bravuroznih glumačkih rola kompletnog glumačkog ansambla, bez da ikoga izdvajamo, pa do fenomenalnog rediteljskog rada Nijemca Edwarda Bergera, film Conclave (Konklava) predstavlja u današnje vrijeme rijetko viđeno ostvarenje. Način na koji Berger u saradnji sa direktorom fotografije Stéphaneom Fontaineom hvata u objektivu kamere krupne planove lica protagonista, kao i znatan dio detalja dovedenih do perfekcionizma, kakva je igra svjetla i sjena, odaje nadasve posvećene filmaše koji znaju šta hoće i kako to postići. Prvi među jednakima od glumaca jeste maestralni Ralph Fiennes kao kardinal Lawrence, kojega je dopala zadaća predvođenja konklave nakon što je Sveti Otac umro od srčanog udara. Da bi takvu stvar kao što je izbor novog pape, koja se može učiniti (istinski) dosadnom, uspio načiniti zanimljivom, intigantnom i na ivici najozbiljnijeg trilera reditelj Berger uz stručno komponovanom muzikom potcrtanim scenama, zanatski izvježbanom režijom i perfekcionističkim radom direktora fotografije, kao i savršenim produkcionim dizajnom, uvjerljivim glumačkim performansama, postiže neviđenu i nadasve nevjerovatnu filmsku čaroliju, koja u svojih dva sata trajanja uspijeva da vas transportuje unutar samih zidina Vatikana.
Dva filma Nemanje Ćeranića
Srbijanski reditelj Nemanja Ćeranić u 2024. dva puta je napravio filmsko čudo, početkom i krajem godine. Prvo je to učinio sa filmom Nedelja u kojem je u stilu Scorseseovih Dobrih momaka (Goodfellas, 1990) ispričao priču pjevača narodne muzike Džeja Ramadanovskog (Husein Alijević). Ponovio je filmsku magiju sa postapokaliptičnim ostvarenjem Volja sinovljeva, filmom epskog zamaha, kroz koji se provlače teme porodice, krvnih veza, vlasti i vladavine manjine nad većinom, sa mnoštvom likova karakterno nijansiranih toliko kvalitetno da je cijela glumačka ekipa ostvarila i više nego uvjerljive performanse.
Dražen: Biografski film o košarkaškom Mozartu
Sa gotovo neviđenom ljepotom i posvećenošću da svaki mogući detalj učine autentičnim, kreatorski dvojac filma Dražen, Ljubo Zdjelarević i Ivor Šiber, učinili su sa rediteljem Danilom Šerbedžijom, kao i kompletnom glumačkom i ekipom filma, upravo to. Stvorili su prelijep filmski portret velikog Dražena Petrovića, košarkaškog Mozarta. Naravno, uobičajeno je kada su posrijedi biografske priče pogotovo profesionalnih sportaša, malo dati sebi oduška, umjetničke slobode, onoga zbog ćega će se uvijek naći onih kontraša kojima neće biti vjerodostojno ono što je filmska ekipa postigla. Slučaj sa filmom Dražen takav je da ekipa koja je radila na ostvarenju imala svu podršku košarkaševe familije, bliskih prijatelja, kao i veliku olakšicu u korištenju originalnih snimaka prijelomnih utakmica koji su fantastično ukorporirane u sami film. Onima koji ne poznaju lik i djelo Dražena Petrovića, film će dati uvid u njegovu šaroliku biografiju.
Blum: Energoinvest za uspjeh i prosperitet BiH
Rediteljica Jasmila Žbanić otvara dokumentarni film Blum: Gospodari svoje budućnosti komentarima o današnjim velikim svjetskim firmama o tome kako je u savremenom kapitalizmu sve i jedino što se vrednuje – profit, a radnici potrošna roba, praveći kontrapunkt sa izjavama o serioznosti Energoinvesta, sada već starih lica i nekadašnjih vrhovnih ljudi firme koja je u Drugim svjetskim ratom razrušenoj Bosni i Hercegovini nastala od malog biroa sa nekoliko zaposlenih. Emerik Blum je tako napravio uspješnu svjetsku firmu Energoinvest koja je vodila Bosnu i Hercegovinu i cijelu Jugoslaviju naprijed u – danas nezamislive – uspjehe i prosperitet. Nakon što nas uljuljka u blistavoj i uspješnoj slici Energoinvesta u kojoj su zaposleni koristili kompjutere već '70-ih godina, e-mail komunikaciju '80-ih, proizvodili u svojim fabrikama razne proizvode – od dalekovoda do aviodijelova, te izvozili na sve kontinente, Žbanić u saradnji sa koscenaristom Zoranom Solomunom, stručno priču vraća na sami početak, tj. kraj Drugog svjetskog rata kada se zemlja dizala iz pepela. Od onoga što ćete čuti i vidjeti u dokumentarcu, a to se odnosi na nove generacije rođene nakon agresije na BiH, najviše može iznenaditi činjnica da je u toj takvoj tvorevini radničog samoupravljanja svaki radnik od firme dobijao stan i besplatan godišnji odmor. Zaista nesvakidašnje dokumentarno ostvarenje koje vrijedi svake pažnje.
Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans
